srecna majka
pre 20 godina
Pisem iz iskusva. Lijecila sam dijete od cancera, danas sam najsrecnija majka na svijetu, al niko ne zna koja je ta muka i bol, bol do srzi. Imala sam srecu da sam nastavila lijecenje u inostranstvu posle dvije terapije u nasoj zemlji. Bol nije bio manji al nade su bile vece, a za razumjevanje i podrsku i da ne govorim. Dijete je bukvalno imalo sve ......posteljine i pelena kolko god je trebalo, voce razno-raznih. A od svega ovoga ljubaznost i ponasanje medicinskog osoblja je bilo kao u bajkama. Samo primjer, moj sin za 5-ti rodjendan bio u bolnici, tacno u vremenu kad je rodjen glavna sestra nosi tortu, a za njom njegov ljekar i cijelo medicinsko osoble dolazi da mu cestita rodjendan, da budu s njim 10-tak min i da pricaju, a za druge povoljnosti treba ovdje mjesec dana pisat bez prestanka. Sto se tice psihologa on zove djete i kuci da razgovara s njim da vidi kako je, je li jeo, je li uzeo dovoljno tecnosti .... i koju igricu voli da nadje u sobi kad ide ponovo na terapiju.
Samo svim roditeljima zelim da istraju i da ne gube nadu, da djeca ne procitaju iz njihovih ljica zabrinutost. Ima 6 godina i 5 mjeseci da moje dijete nije ni prehladio, znajte i ako Vam se cini da nema nade, nemojte klonuti NADA je velika. Zeljim svima brzo izljecenje.
1 Komentari
Sortiraj po: