"Hrvatska nespremna za povratak"

Pa ne bi bas rekao da je nespremnost u pitanju, jer sve to sto spominje IWPR se odigrali prije 10-15 godina. Problem Hrvatske je u tome sto se izbjeglice iz BiH ne zele vratiti u Bosnu. U tome sto jos nije obnovljeno u HR sto je sruseno.
Evo ja znam jedno jednostavno rjesenje, kako to sve rijesiti, a to je neka se medjunarodna zajednica ukljuci u obnovu. Ovako samo lici na 'pametovanje s distance'. Kao da je tesko izgraditi dodatne jedinice za stanovanje u pojedinim gradovima. Stoga, bolje da oni vise rade i daju konkretnu pomoc narodima na ovim prostorima, a manje da pricaju.

Institut je zaboravio navesti da je tijekom stvaranja Republike Srpske u Bosni srpsko rukovodstvo uradilo isto tako, samo sto useljeni nisu bili Hrvati nego Srbi.

Autor IWPR-a uzima stanarsko pravo kao vlasništvo, što ne stoji. Stanarsko pravo je pravo korištenja, koje je i u SFRJ bilo jasno razgraničeno od prava vlasništva koje je podrazumijevalo pravo raspolaganja stanom kao imovinom.
Kuće gotovo nikad nisu bile u društvenom vlasništvu u RH, nego je u gotovo 100% slučajeva riječ o stanovima, tako da je i korištenje same terminologije pokazuje kako autor iznosi selektivan pogled, u Velikoj Britaniji je uobičajeno vlasništvo nad kućama (to own a house) a najam stana (to rent a flat) tako da je to ključan segment o tome koliko je taj cijeli tekst zapravo propagandni.
Izbjeglicama koji su napustili stanove na koje su imali stanarsko pravo se omogućuje povratak u stanove koji su u vlaništvu RH ili lokalne samouprave (gradova ili županija), bez obzira na to jesu li ti stanovi novoizgrađeni ili stariji. U tim stanovima oni će biti smješteni kao zaštićeni najmoprimci i imati fiksnu malu stanarinu i sigurnost od deložacije.
Ono što neće imati je ono što nisu ni imali - pravo raspolaganja imovinom. Ni u doba SFRJ stanar nije mogao prodati društveni stan (ili stan tvrtke u kojoj je radio). Hrvatska je taj svoj stav iznjela pred Vijeće Europe, o njemu se očitovala i Europska komisija i jasno je potvđeno kako stanarsko pravo (koje više ne postoji u RH) nije bilo pravo vlasništva, te stoga ni ne predstavlja osnovu za reparaciju. Hrvatska je obavezna osigurati povratak svima koji to žele, to i čini, no oni koji žele mešetariti imovinom (i to onom koja nije njihova) umjesto povratka to ne mogu. I iz samog teksta je vidljivo kako taj "problem" stanarskog prava nije problem onih koji bi se vratili nego onih koji to ne bi.

Dobro su primetili, pa ja dan danas ne mogu da udjem u svoj privatni stan, mogu misliti kako je nekom sa bivsim stanarskim pravom. Da ne ulazimo u to koliko je danas, 2005 neko ko mi je okupirao imovinu zaista ugrozen, a koliko zlorabi situaciju. U vise nam je navrata "preporuceno" da prihvatimo nagodbu sa trenutnim stanarima, naravno za manje od trecine realne vrednosti. Daleko su oni jos od normalne drzave...

Не манипулишу Енглези са станарским правом, већ хрватска држава у жељи да се што мање Срба врати у "лијепу" и поремети тако лепе проценте за које се борио ФТ и добар део усташке дијаспоре уз њега.
За оног ко је имао станарско право у пристојном друштвеном стану на лепом месту - шта значи добити повлаштени и заштићени смештај у ко зна каквом стану и на ко зна каквом месту? Има ли право одбијати такве понуде док му се не понуди смештај адекватан изгубљеном стану?
Игре речима око "станарског права" су чисто лицемерје, јер у ЕУ милиони људи живе у изнајмљеним становима и доживотно су заштићени од самовоље власника - баш као што су били заштићени и носиоци станарског права у бившој држави.

Tako to izgleda kad se Milosevic-Tudjman plan o preseljenju naroda i razmjeni teritorija sprovede u djelo. ili u prevodu: trazili ste (slijepo ste slusali svog Slobu) - gledajte. Srbija je zrtvovala krajiske Srbe da bi sa Tudjmanom podijelila Bosnu (dobila koridor kroz Posavinu), a sada jos samo fasisticke partije (doduse vecina ih je takvih) po Srbiji i RS ubiru poene lijuci krokodilske suze nad sudbinom Srba u HR. IWPR bi mogao i o tome malo da progovori, kad vec analizira situaciju u detalje. Na zalost tih jadnih ljudi, njihova je sudbina zapecacena, HR niko nece pritiskati i ona sigurno grabi ka EU. Vazniji je EU pristup prelijepim otocima nego Srbi koje je njihov Sloba ionako prodao jos prije 10 godina.

"Stanarsko pravo" je izmišljeni problem. Onaj tko se želi vratiti, može dobiti adekvatan stan u mjestu u kojem je živio i u kojem i dalje može mirno živjeti. Onaj tko se ne želi vratiti, toga će smetati na kraju i to što se sada plaća parking u ulici u kojoj se prije nije plaćao.
Jednako kao i stanarsko pravo, tako će se za par mjeseci netko sjetiti kako bi se povratnicima morao osigurati posao koji su radili prije rata, u firmama koje su davno propale, reprizirati emisije na televiziji koje su se tada emitirale...
Vrijeme je prošlo i ništa se ne može vratiti na isto. Povratnici trebaju biti svjesni kako oni sami moraju stvoriti sebi život, sve što mogu dobiti su temeljni preduvjeti za to.
Iluzija je ljudima pričati o tome da će se vratiti na to kako je bilo prije - neće. Nitko, ni srpski izbjeglice kako se nisu vratili ni hrvatski prognanici.
Hrvatska država i hrvatska javnost prihvaćaju Srbe kao hrvatske državljane. Oni izbjegli Srbi koji su se vratili (debelo preko 50% ukupno izbjeglih), prihvaćaju da su hrvatski državljani i putuju sa hrvatskom putovnicom. Probleme u povratku vide oni koje ta činjenica (državljanstvo iznad nacionalnosti) smeta, a takvih je očito daleko najviše u Srbiji.
Svatko tko se želi vratiti to može i ima gdje.

Pa ne bi bas rekao da je nespremnost u pitanju, jer sve to sto spominje IWPR se odigrali prije 10-15 godina. Problem Hrvatske je u tome sto se izbjeglice iz BiH ne zele vratiti u Bosnu. U tome sto jos nije obnovljeno u HR sto je sruseno.
Evo ja znam jedno jednostavno rjesenje, kako to sve rijesiti, a to je neka se medjunarodna zajednica ukljuci u obnovu. Ovako samo lici na 'pametovanje s distance'. Kao da je tesko izgraditi dodatne jedinice za stanovanje u pojedinim gradovima. Stoga, bolje da oni vise rade i daju konkretnu pomoc narodima na ovim prostorima, a manje da pricaju.

Institut je zaboravio navesti da je tijekom stvaranja Republike Srpske u Bosni srpsko rukovodstvo uradilo isto tako, samo sto useljeni nisu bili Hrvati nego Srbi.

Autor IWPR-a uzima stanarsko pravo kao vlasništvo, što ne stoji. Stanarsko pravo je pravo korištenja, koje je i u SFRJ bilo jasno razgraničeno od prava vlasništva koje je podrazumijevalo pravo raspolaganja stanom kao imovinom.
Kuće gotovo nikad nisu bile u društvenom vlasništvu u RH, nego je u gotovo 100% slučajeva riječ o stanovima, tako da je i korištenje same terminologije pokazuje kako autor iznosi selektivan pogled, u Velikoj Britaniji je uobičajeno vlasništvo nad kućama (to own a house) a najam stana (to rent a flat) tako da je to ključan segment o tome koliko je taj cijeli tekst zapravo propagandni.
Izbjeglicama koji su napustili stanove na koje su imali stanarsko pravo se omogućuje povratak u stanove koji su u vlaništvu RH ili lokalne samouprave (gradova ili županija), bez obzira na to jesu li ti stanovi novoizgrađeni ili stariji. U tim stanovima oni će biti smješteni kao zaštićeni najmoprimci i imati fiksnu malu stanarinu i sigurnost od deložacije.
Ono što neće imati je ono što nisu ni imali - pravo raspolaganja imovinom. Ni u doba SFRJ stanar nije mogao prodati društveni stan (ili stan tvrtke u kojoj je radio). Hrvatska je taj svoj stav iznjela pred Vijeće Europe, o njemu se očitovala i Europska komisija i jasno je potvđeno kako stanarsko pravo (koje više ne postoji u RH) nije bilo pravo vlasništva, te stoga ni ne predstavlja osnovu za reparaciju. Hrvatska je obavezna osigurati povratak svima koji to žele, to i čini, no oni koji žele mešetariti imovinom (i to onom koja nije njihova) umjesto povratka to ne mogu. I iz samog teksta je vidljivo kako taj "problem" stanarskog prava nije problem onih koji bi se vratili nego onih koji to ne bi.

Dobro su primetili, pa ja dan danas ne mogu da udjem u svoj privatni stan, mogu misliti kako je nekom sa bivsim stanarskim pravom. Da ne ulazimo u to koliko je danas, 2005 neko ko mi je okupirao imovinu zaista ugrozen, a koliko zlorabi situaciju. U vise nam je navrata "preporuceno" da prihvatimo nagodbu sa trenutnim stanarima, naravno za manje od trecine realne vrednosti. Daleko su oni jos od normalne drzave...

Не манипулишу Енглези са станарским правом, већ хрватска држава у жељи да се што мање Срба врати у "лијепу" и поремети тако лепе проценте за које се борио ФТ и добар део усташке дијаспоре уз њега.
За оног ко је имао станарско право у пристојном друштвеном стану на лепом месту - шта значи добити повлаштени и заштићени смештај у ко зна каквом стану и на ко зна каквом месту? Има ли право одбијати такве понуде док му се не понуди смештај адекватан изгубљеном стану?
Игре речима око "станарског права" су чисто лицемерје, јер у ЕУ милиони људи живе у изнајмљеним становима и доживотно су заштићени од самовоље власника - баш као што су били заштићени и носиоци станарског права у бившој држави.

Tako to izgleda kad se Milosevic-Tudjman plan o preseljenju naroda i razmjeni teritorija sprovede u djelo. ili u prevodu: trazili ste (slijepo ste slusali svog Slobu) - gledajte. Srbija je zrtvovala krajiske Srbe da bi sa Tudjmanom podijelila Bosnu (dobila koridor kroz Posavinu), a sada jos samo fasisticke partije (doduse vecina ih je takvih) po Srbiji i RS ubiru poene lijuci krokodilske suze nad sudbinom Srba u HR. IWPR bi mogao i o tome malo da progovori, kad vec analizira situaciju u detalje. Na zalost tih jadnih ljudi, njihova je sudbina zapecacena, HR niko nece pritiskati i ona sigurno grabi ka EU. Vazniji je EU pristup prelijepim otocima nego Srbi koje je njihov Sloba ionako prodao jos prije 10 godina.

"Stanarsko pravo" je izmišljeni problem. Onaj tko se želi vratiti, može dobiti adekvatan stan u mjestu u kojem je živio i u kojem i dalje može mirno živjeti. Onaj tko se ne želi vratiti, toga će smetati na kraju i to što se sada plaća parking u ulici u kojoj se prije nije plaćao.
Jednako kao i stanarsko pravo, tako će se za par mjeseci netko sjetiti kako bi se povratnicima morao osigurati posao koji su radili prije rata, u firmama koje su davno propale, reprizirati emisije na televiziji koje su se tada emitirale...
Vrijeme je prošlo i ništa se ne može vratiti na isto. Povratnici trebaju biti svjesni kako oni sami moraju stvoriti sebi život, sve što mogu dobiti su temeljni preduvjeti za to.
Iluzija je ljudima pričati o tome da će se vratiti na to kako je bilo prije - neće. Nitko, ni srpski izbjeglice kako se nisu vratili ni hrvatski prognanici.
Hrvatska država i hrvatska javnost prihvaćaju Srbe kao hrvatske državljane. Oni izbjegli Srbi koji su se vratili (debelo preko 50% ukupno izbjeglih), prihvaćaju da su hrvatski državljani i putuju sa hrvatskom putovnicom. Probleme u povratku vide oni koje ta činjenica (državljanstvo iznad nacionalnosti) smeta, a takvih je očito daleko najviše u Srbiji.
Svatko tko se želi vratiti to može i ima gdje.