Lekar i oficir
pre 20 godina
Iluzija o VMA kao vrhunskoj ustanovi je opstala zahvaljujuci:
1. Tome sto je kao vojna ustanova ipak odrzala odredjeni nivo reda, cistoce i funkcionalnosti
2. Tome sto je kao vojna ustanova i dalje obavijena velom misterije
3. Tome sto je, opet kao vojna ustanova posebnog karaktera, dobijala nesto savremene, konkurentne opreme cije blagodeti su pojedinci iskusili a da za to ne plate astronomske sume.
Ipak, VMA se suocava sa problemom da je predimenzionirana i samim tim neisplativa. Ustanova koja je gradjena sa idejom da strucno i nastavno pokrije bivsu SFRJ i JNA, prevelika je za sadasnju SCG i njenu vojsku, cije se brojno stanje planirano i znacajno smanjuje. Troskovi odrzavanja su preveliki i realno nenamirljivi iz sadasnjeg vojnog budzeta. Pored toga, iako na VMA postoji dosta sposobnog medicinskog kadra koji je zanat ispekao tokom ratova devedesetih, njihov broj opada. Ljudi stare i odlaze u penziju ili na placenija radna mesta. Na podmladak se tu ne moze previse racunati jer se retko koji lekar sa zavrsenim civilnim medicinskim fakultetom aktivira, a ako to i uradi, sledi mu nekoliko godina po garnizonskim ambulantama, pa ko prezivi. Ako izuzmemo onaj procenat zaposlenih preko veze, jasno je da ne postoji odgovarajuca kompeticija, a samim tim i kvalitet strucnog podmlatka. Dakle, na stranu emocije, jedina mogucnost za opstanak te ogromne klinike, pa kako god da ce se ona u buducnosti zvati, je ili da se inkorporira u civilni sistem zdravstvene zastite, koji se opet i sam mora transformisati, ili da postane regionalni vojni medicinski centar. Pod cijom zastavom, verujem da i sami naslucujemo odgovor.
13 Komentari
Sortiraj po: