Nastavak potrage za zločincima

Sve zlocince treba pohvatati. Ratni zlocin nikada ne zastareva.
Ne zaboravimo i na zlocince iz Bosne. Recimo, "slavna" Handzar divizija itd.
Da je to uradjeno na vreme, verovatno ne bi ni doslo zadnjih krvoprolica.

Svaka cast Zimon Wizental Centru. Ali sta ceka Srbja, zna se sta se desilo 2SR. Nadlezni bi trebali pod hitno da saradjuju sa jevrejima oko toga.

Nisam tako optimistican. Ne vjerujem da bi se izbjegli noviji pokolji, da su oni stariji bili pravovremeno kaznjeni. Ja mislim da noviji zlocini nisu jednostavno "nastavak" starijih, niti da su oni njihovo ponavljanje. To je prejednostavno. Ono sto mene vise brine je to da zlocinci u proslom ratu nisu nikakve posebne "psihe". Stalno se provlaci ta teza da se radi o "genocidnim narodima" ili "patoloskim osobama", no to su sve tesko odrzive teze. Mene vise brine ono sto je opisala Hannah Arendt u svojoj knjizi o sudjenju Eichmannu: naime, da sasvim obicni ljudi, nasi susjedi, cak prijatelji, mogu preko noci, uciniti monstruozne zlocine. Kada je sustav takav da se zlocin prema nekome moze nekaznjeno pociniti, ne treba mnogo cekati na takve koji su spremni ubiti.
Ako je Arendt u pravu, onda smo sigurni od zlocina samo u slucaju da pravne i kulturne norme funkcioniraju. cim se nesto poremeti, moguce je ocekivati zlocine, bez obzira sto su prethodni pokolji vec kaznjeni i "okajani". To, naravno, ne znaci da zlocince ne treba kazniti. Ali ne treba imati ni iluziju da ce se time problem jednom zauvijek rijesiti.

Sve zlocince treba pohvatati. Ratni zlocin nikada ne zastareva.
Ne zaboravimo i na zlocince iz Bosne. Recimo, "slavna" Handzar divizija itd.
Da je to uradjeno na vreme, verovatno ne bi ni doslo zadnjih krvoprolica.

Svaka cast Zimon Wizental Centru. Ali sta ceka Srbja, zna se sta se desilo 2SR. Nadlezni bi trebali pod hitno da saradjuju sa jevrejima oko toga.

Nisam tako optimistican. Ne vjerujem da bi se izbjegli noviji pokolji, da su oni stariji bili pravovremeno kaznjeni. Ja mislim da noviji zlocini nisu jednostavno "nastavak" starijih, niti da su oni njihovo ponavljanje. To je prejednostavno. Ono sto mene vise brine je to da zlocinci u proslom ratu nisu nikakve posebne "psihe". Stalno se provlaci ta teza da se radi o "genocidnim narodima" ili "patoloskim osobama", no to su sve tesko odrzive teze. Mene vise brine ono sto je opisala Hannah Arendt u svojoj knjizi o sudjenju Eichmannu: naime, da sasvim obicni ljudi, nasi susjedi, cak prijatelji, mogu preko noci, uciniti monstruozne zlocine. Kada je sustav takav da se zlocin prema nekome moze nekaznjeno pociniti, ne treba mnogo cekati na takve koji su spremni ubiti.
Ako je Arendt u pravu, onda smo sigurni od zlocina samo u slucaju da pravne i kulturne norme funkcioniraju. cim se nesto poremeti, moguce je ocekivati zlocine, bez obzira sto su prethodni pokolji vec kaznjeni i "okajani". To, naravno, ne znaci da zlocince ne treba kazniti. Ali ne treba imati ni iluziju da ce se time problem jednom zauvijek rijesiti.