novosadjanka u NY
pre 21 godinu
Zeljka sam upoznala za vreme bombardovanja, kada smo jos oboje ziveli u Novom Sadu. Od prvog dana sam imala prema njemu divljenje za njegovu istrajnost i hrabrost u onome sto zeli. Mnogo puta je, kada je bilo najteze, podrzavao i mamio osmehe na licima ljudi. Mastali smo zajedno o boljim danima negde daleko.I zavrsili smo na dve suportne strane sveta.Zasto? ...valjda je tako moralo da bude. Svako je otisao svojim putem, za onim sto je zeleo. Uspomene i divljenje na ovog plemenitog momka zauvek ce ostati u meni. Zbogom Mrvice.
7 Komentari
Sortiraj po: