Kampanja za promociju ravnopravnosti osoba sa hendikepom u obrazovanju

Na zalost, osobe sa hendikepom su 100% prepustene sebi i svojoj porodici. Nase drustvo je, po mom misljenu, veoma netolerantno uopste, pa samim tim netolerantno i prema osobama sa hendikepom. Sto znaci da mozda nije bas sve u parama nego u nedostaku volje da se bilo sta promeni. Nasi ljudi (ukljucujuci prosvetne radnike) od hendikapiranih osoba beze i zaziru. Donekle se to vidi i iz tona kojim o temi govori gdja Turajlic, pominjuci skoro otrcan izgovor da nema para. Isto to ministarstvo vec godinama smislja razne "olaksice" za tzv. "vecite" studente cije skolovanje itekako kosta, dakle pare se u tom slucaju nenako namaknu. Drugo, kada je nivo srednjih skola u pitanju, zanimanja koja se nude osobama sa hendikepom (dakle gde postoje koliko toliko prilagodjeni planovi i programi) su manje vise neadekvatna zivotu i radu u 21 veku. Tu bi se svakako nesto moglo promeniti, i opet je vise pitanje volje nego para. Ako nista drugo, velike pare su utrosene u dodatno obrazovanje ucitelja za "novu reformisanu i u svemu bolju" skolu, bar je deo mogao da se odvoji i za dodatno obrazovanje ucitelja za rad sa decom sa specijalnim potrebama.

Na zalost, osobe sa hendikepom su 100% prepustene sebi i svojoj porodici. Nase drustvo je, po mom misljenu, veoma netolerantno uopste, pa samim tim netolerantno i prema osobama sa hendikepom. Sto znaci da mozda nije bas sve u parama nego u nedostaku volje da se bilo sta promeni. Nasi ljudi (ukljucujuci prosvetne radnike) od hendikapiranih osoba beze i zaziru. Donekle se to vidi i iz tona kojim o temi govori gdja Turajlic, pominjuci skoro otrcan izgovor da nema para. Isto to ministarstvo vec godinama smislja razne "olaksice" za tzv. "vecite" studente cije skolovanje itekako kosta, dakle pare se u tom slucaju nenako namaknu. Drugo, kada je nivo srednjih skola u pitanju, zanimanja koja se nude osobama sa hendikepom (dakle gde postoje koliko toliko prilagodjeni planovi i programi) su manje vise neadekvatna zivotu i radu u 21 veku. Tu bi se svakako nesto moglo promeniti, i opet je vise pitanje volje nego para. Ako nista drugo, velike pare su utrosene u dodatno obrazovanje ucitelja za "novu reformisanu i u svemu bolju" skolu, bar je deo mogao da se odvoji i za dodatno obrazovanje ucitelja za rad sa decom sa specijalnim potrebama.