Nikola
pre 17 godina
Kao jedan od svojevremenih stipendista, moram jos jednom da pohvalim gospodina Stajkovca i celu akciju koja nam je omogucila da idemo dalje. Ne, nismo niciji sinovi, zaista su svi dobitnici stipendije istu zasluzili samo svojim radom.
Postoji epilog svega toga, a to je sto nakon godinu dana primanja stipendije (mene je licno Galenika stipendirala) niko, ali niko nije nasao za shodno da iste te mlade talente (koji su u medjuvremenu malo sazreli) saslusa i uputi dalje. Ja sam u to vreme zavrsavao srednju, i jednostavno nisam imao dovoljno novca da isfinansiram svoje studije. Pokucao sam na vise ne znam ni sam koliko adresa, ali odgovor je kao po pravilu uvek bio negativan. "Javite se kad upisete zavrsnu godinu studija". A u medjuvremenu? Da zivimo na vazduhu?
Elem, zasto ovo sve pisem, poenta je da je akcija svojevremeno bila sjajna, i sama ideja je mnogo obecavala, ali kako to po pravilu biva, u Srbiji retko ko ima sluha za mlade ljude. Iskra je bila tu, ali se nakon godinu dana ugasila. I opet se ponavlja ista prica - ono sto Srbija odbacije, Zapad oberucke prihvata. Zahvaljujuci Francuskoj, ja konacno imam sve uslove za rad i bivam cenjen za ono sto pruzam. O tome sam u Srbiji mogao samo da sanjam. I ne radi se samo o meni, nemali broj tadasnjih stipendista je svoju srecu nasao van granica Srbije.
Zakljucak - nismo se makli iz 90tih. I dok nas koji smo toj zemlji svojim radom mogli mnogo toga da pruzimo gledaju kao najnizu klasu, nemamo nameru da se vracamo. Prosperitet? Naci ce se neko ko ce ga ceniti.
Bonne chance,
NR
7 Komentari
Sortiraj po: