Osvescena bez nade
pre 21 godinu
Za utehu "Neznalici" ako joj nesto moze pomoci. Nisi jedina naivna. Takvi smo svi koji smo posteno zavrsili fakultete nadajuci se da nam je to ulaznica za dostojanstven zivot, za pravo da se zaposlimo na odgovarajucem mestu gde je nasa diploma i znanje potrebno i cenjeno, za pravo da za posten i strucan rad budemo adekvatno placeni, za pravo da zaradimo za svoj krov nad glavom, a ne da se potucamo po podstanarskim stanovima sa 15 godina radnog staza, za pravo da osnujemo porodicu i svojoj deci pruzimo bolji zivot od onog koji smo mi imali......za pravo da zivimo zivotom kojim zive ljudi u normalnim zemljama gde se postuju zakoni i polazu racuni, a koji nas narod vise ni ne zna kako bi trebao da izgleda......A na sta se svo to nase nadanje svelo? Mnogi od nas su i dalje bez posla, zive sa ostarelim roditeljima u dvosobnom stancicu (bez ili oni odvazniji sa svojom porodicom), zaradjuju za dzeparac radeci nestrucne poslove, bez sanse da dobiju vizu i isele se u neku od normalnijih zemalja. Oni srecniji u koje i ja spadam, su uspeli pukom slucajnoscu da nadju privremeni spas u jednoj od retkih zemalja za koju viza, nama sa crne liste, nije potrebna....ali sta dalje? Nakon velikih promena 2000. mastali smo o skorom povratku u domovinu, nadali se da cemo konacno dobiti sansu da i u svojoj zemlji dostojanstveno zivimo, zeleli da nam deca ne postanu stranci, da nastave nase skole, da ne zaborave svoj jezik, da ih vratimo blize nasim ostarelim roditeljima kojima su unucici jedina radost..... nadali smo se da mozemo biti od koristi i u svojoj zemlji. Umesto svega toga evo na cemu smo.
Ne mogu da se nacudim svojoj naivnosti. Pa ja sam zivela u ubedjenju da su na svim tim zvucnim vrhunskim drzavnim funkcijama i poslovima ipak, koliko - toliko, neki sposobni ljudi, strucnjaci, da se, koliko - toliko, njihova strucnost poklapa sa potrebom mesta na kome se nalaze. Vec odavno sam izgubila iluziju da su svi posteni, rodoljubi, odlucni da doprinesu napretku sopstvene zemlje ali, zaista nisam imala pojma da sofer iz Bosne, sa jako sumnjivom fakultetskom diplomom, moze da postane savetnik premijera za privredu, pa da isto tako strucno bude savetnik za bezbednost i ko zna sta jos taj sve moze da savetuje. Ne prestajem da se cudim sebi kako sam do sad mogla da verujem da su svi ti politicari, funkcioneri, direktori, upravnici, savetnici .... mnogo sposobniji od nas obicnih skolovanih, postenih gradjana koji zivimo tiho i iskljucivo od svog rada (ako smo te srece da smo zaposleni). Muka mi je, ocajna sam i ne vidim spasa toj nasoj zemlji i postenom narodu. Koliko li je jos slicnih na najvisim funkcijama u drzavi, privredi, skolstvu, zdravstvu, sudstvu...... Sve nam je toliko upropasceno, nista ne funkcionise, u blatu smo do guse. Divim se ljudima poput Dinkica koji jos imaju volje i snage za borbu, vere da se nesto moze promeniti. Kako odstraniti sav olos i dovesti postene ljude da nas vode? Kako takve obezbediti da ih vlast i moc ne iskvare? Da li je moguce izvrsiti kompletnu reviziju svih fakultetskih i visih diploma u nasoj zemlji i javno objaviti spisak svih onih koji su nezakonito dosli do njih i svih onih koji su im to omogucili? Molim one koji imaju ideje kako da nadjemo spas za nasu zemlju da se jave i povedu nas ka tom cilju. Nismo svi prevaranti, lazovi, poltroni,lencine, sebicnjaci, kriminilci, lopovi........Ima jos onih kojima su moralne vrednosti, cast i postenje iznad materijalnih, ali gde ce? Da li zaista svi treba da napustimo zauvek nasu Srbiju? Zivot je toliko kratak, a ovi gore navedeni nam oduzimaju decenije nasih zivota i zivota nase dece.
29 Komentari
Sortiraj po: