Otvorena rafalna paljba na Srbe

Bas bi volio da vidim kako bi zapadne sile reagovale kada bi neko Albancima u Srbiji tako krao imovinu i pucao na njih.

Treba li međunarodnoj zajednici još pokazatelja kakva će biti sudbina Srba ako Kosovo pređe u ruke Albanaca? Ovaj incident pokazuje da se ne radi ovde o strahu Albanaca od života u Srbiji već o njihovoj iracionalnoj težnji za nezavisnošću koju im je ko zna ko i kada podmetnuo.

Incidenti, narocito oni koji su etnicki motivirani protiv Srba na Kosovu su apsolutno neopravdani i kao takve ih ogromna vecina Albanaca Kosova osudjuje i trazi da se vinovnici takvih akata sto prje identifikuju, privedu pravdi i najostrije osude.
Nije istina to sto politicari u Srbiji skoro svakodnevno izjavljuju kako policija na Kosovu i KFOR nista ne preduzimaju da se vinovnici incidenata protiv Srba sa Kosova uhvate i kazne kao i da se njima ne pruza veca bezbjednost. Naprotiv, u izvesnom broju slucajeva vinovnici takvih incidenta su uhvaceni i kaznjeni na dugogodisnje robije, a neprestano se radi na osvetljavanju i svih ostalih slucajeva.
Poznata je cinjenica da se nigde u svetu ne moze obezbediti 100 % sigurnost za sve gradjane. Narocito na Kosovu gde su jos uvjek sveza sjecanja na sve sto se dogodilo za vrijeme 1998 i 1999 godine. Ljudi jos uvjek imaju traume. Skoro svakoga meseca se vrsi transport po 50 do 80 ostataka tela ubijenih Albanskih civila sa Kosova iz Srbije koji su tamo zakopani u raznim masovnim grobnicama, itd. Izvjesna je cinjenica i to da je nemoguce drzati pod kontrolom sve one koji bi potencijalno htjeli da se osvete – pa bilo i napadom na srpske civile. To je stvarno zalosno i trebalo bi da svi zajedno ucinimo mnogo vise napora da do takvih incidenta ne dodje vise. Politika sirenja mrznje i netrpeljivosti, diskriminacija, gazenje ljudskih, nacionalnih i politickih prava Kosovskih Albanaca za dugi niz godina kao i ubijanje i proterivanje istih sa Kosova u 1998 i 1999 godini od strane Milosevicevog rezima je cini se u jednom djelu Albanskog naroda Kosova ostavila jako dubok oziljak za cije izlecenje ce trebati duze vremena.
Postavlja se pitanje sta bi tu Srbija i Srpski narod sa Kosova trebali da urade sa svoje strane da bi ti oziljci sto prije zarasli kako bi se postiglo pomirenje i sloga izmedju svih na Kosovu ? Da li jos uvek tvrdoglavo treba braniti stav da se na Kosovu dogodio terorizam i da je Srbija samo branila svoju teritoriju, Ustavni poredak Srbije i svoje Srbe?
Odgovor bi trebao biti NE. Prema tome, sve dok danasnja, post Miloseviceva vlast u Srbiji ne prikupi dovoljno hrabrosti te jasno i glasno ne kaze svome narodu da je ono sto je uradjeno za vreme Milosevicevog rezima najblaze receno bila pogresna politika prema Kosovu i Kosovskim Albancima i da za to u ime Srpskog Naroda javno zatrazi izvinjenje od Kosovskih Albanaca, mislim da se na duzi rok nece bitno popraviti srpsko-albanski odnosi na Kosovu pa i sire. Za to ce svi trpeti posledice dok ce razna politicka resenja koje se ticu buducnosti Kosova i Srbije kao i njihovog prosperiteta biti i dalje nametnuta od strane Medjunarodne Zajednice.

Bas bi volio da vidim kako bi zapadne sile reagovale kada bi neko Albancima u Srbiji tako krao imovinu i pucao na njih.

Treba li međunarodnoj zajednici još pokazatelja kakva će biti sudbina Srba ako Kosovo pređe u ruke Albanaca? Ovaj incident pokazuje da se ne radi ovde o strahu Albanaca od života u Srbiji već o njihovoj iracionalnoj težnji za nezavisnošću koju im je ko zna ko i kada podmetnuo.

Incidenti, narocito oni koji su etnicki motivirani protiv Srba na Kosovu su apsolutno neopravdani i kao takve ih ogromna vecina Albanaca Kosova osudjuje i trazi da se vinovnici takvih akata sto prje identifikuju, privedu pravdi i najostrije osude.
Nije istina to sto politicari u Srbiji skoro svakodnevno izjavljuju kako policija na Kosovu i KFOR nista ne preduzimaju da se vinovnici incidenata protiv Srba sa Kosova uhvate i kazne kao i da se njima ne pruza veca bezbjednost. Naprotiv, u izvesnom broju slucajeva vinovnici takvih incidenta su uhvaceni i kaznjeni na dugogodisnje robije, a neprestano se radi na osvetljavanju i svih ostalih slucajeva.
Poznata je cinjenica da se nigde u svetu ne moze obezbediti 100 % sigurnost za sve gradjane. Narocito na Kosovu gde su jos uvjek sveza sjecanja na sve sto se dogodilo za vrijeme 1998 i 1999 godine. Ljudi jos uvjek imaju traume. Skoro svakoga meseca se vrsi transport po 50 do 80 ostataka tela ubijenih Albanskih civila sa Kosova iz Srbije koji su tamo zakopani u raznim masovnim grobnicama, itd. Izvjesna je cinjenica i to da je nemoguce drzati pod kontrolom sve one koji bi potencijalno htjeli da se osvete – pa bilo i napadom na srpske civile. To je stvarno zalosno i trebalo bi da svi zajedno ucinimo mnogo vise napora da do takvih incidenta ne dodje vise. Politika sirenja mrznje i netrpeljivosti, diskriminacija, gazenje ljudskih, nacionalnih i politickih prava Kosovskih Albanaca za dugi niz godina kao i ubijanje i proterivanje istih sa Kosova u 1998 i 1999 godini od strane Milosevicevog rezima je cini se u jednom djelu Albanskog naroda Kosova ostavila jako dubok oziljak za cije izlecenje ce trebati duze vremena.
Postavlja se pitanje sta bi tu Srbija i Srpski narod sa Kosova trebali da urade sa svoje strane da bi ti oziljci sto prije zarasli kako bi se postiglo pomirenje i sloga izmedju svih na Kosovu ? Da li jos uvek tvrdoglavo treba braniti stav da se na Kosovu dogodio terorizam i da je Srbija samo branila svoju teritoriju, Ustavni poredak Srbije i svoje Srbe?
Odgovor bi trebao biti NE. Prema tome, sve dok danasnja, post Miloseviceva vlast u Srbiji ne prikupi dovoljno hrabrosti te jasno i glasno ne kaze svome narodu da je ono sto je uradjeno za vreme Milosevicevog rezima najblaze receno bila pogresna politika prema Kosovu i Kosovskim Albancima i da za to u ime Srpskog Naroda javno zatrazi izvinjenje od Kosovskih Albanaca, mislim da se na duzi rok nece bitno popraviti srpsko-albanski odnosi na Kosovu pa i sire. Za to ce svi trpeti posledice dok ce razna politicka resenja koje se ticu buducnosti Kosova i Srbije kao i njihovog prosperiteta biti i dalje nametnuta od strane Medjunarodne Zajednice.