Misha
pre 19 godina
Cim se jedna autoritarna ideologija (ili religija) iskompromituje, onda ljudi samo zamene formu, i nastave da stare stvari rade pod novom formom, i tako u krug.
Evo sta je Lav Tolstoj pisao o pravoslavlju u Rusiji i mentalitetu ruskog naroda pre skoro vek i po:
“Po čovekovom životu, po njegovim delima, ni ranije kao ni sad, nije se moglo znati da li taj čovek veruje ili ne veruje. Ako i ima razlika između onih koji javno ispovedaju pravoslavlje i onih koji ga se odriču, ta razlika nije u korist prvih. Kao i sada, tako i ranije, javno prihvatanje i ispovedanje pravoslavlja najčešće se sretalo među glupim, grubim i pokvarenim ljudima, i među onima koji su sebe smatrali veoma značajnim. Pamet, poštenje, iskrenost, dobrota i moral najčešće se sreću među ljudima koji su priznavali da ne veruju. Ljudi žive onako kako svi žive, a svi žive po načelima koja ne samo što nemaju ništa zajedničko s veronaukom nego su joj najčešće oprečni; vera ne učestvuje u životu, ... niti se u ličnom životu iko upravlja prema njoj, vera se ispoveda negde tamo daleko od života i nezavisno od njega. ...
Mislim da su mnogi ljudi to iskusili. Svom svojom dušom želeo sam da budem dobar; ali sam bio mlad, imao sam svojih strasti, a bio sam sam, potpuno sam kada sam tražio dobro. Svaki put kada sam pokušavao da iskažem ono što je izražavalo moje najiskrenije želje - to da hoću da budem dobar moralno - nailazio sam na prezir i podsmeh; a kad sam se odavao prljavim strastima, hvalili su me i podsticali. ... Ne mogu a da se tih godina ne setim bez užasa, mržnje i bola u srcu. Ubijao sam ljude u ratu, izazivao na dvoboje da bih ubio, gubio na kartama, ćerdao trud mužika, tukao ih, bludničio, varao. Laž, lopovluk, preljube svake vrste, pijančenje, nasilje, ubistvo ... Nije bilo prestupa koji nisam vršio i zbog svega toga su me moji vršnjaci hvalili, smatrali me i smatraju za vrlo moralnog čoveka. ...” (Lav Nikolajevič Tolstoj, Publicistički spisi, str. 55-56)
6 Komentari
Sortiraj po: