mile
pre 19 godina
I meni se to isto desilo pre 30-ak godina. Skrpili su me, odlezao sam u gipsu dve godine i to je to....
Sreda, 23.08.2006.
11:43
Jedan južnoafrički padobranac pao je sa 1.000 metara, padobran se nije otvorio, ali on je preživeo.
pre 19 godina
I meni se to isto desilo pre 30-ak godina. Skrpili su me, odlezao sam u gipsu dve godine i to je to....
pre 19 godina
Moj ortak, Somborac, Kalebic; pao je sa iste visine i padobran mu se UOPSHTE nije otvorio. Polomio je kichmu, i nekoliko rebara, i nosi neki plastichan pancir oko tela, ali je ipak ostao zhiv.
Ironichno je to, shto kad je pao, najvishe mu je smetalo shto mu je zalazecye sunce tuklo u ochi; a on nije mogao ni ochi da zatvori.
pre 19 godina
Kad smo vec kod ovakvih neobicnosti, secam se da sam pre 15-20 godina citao reportazu o jednom nasem podoficiru , pripadniku padobranske brigade iz Nisa koji je takodje imao isti problem i "doskocio" na betonsku pistu aerodroma i ostao ziv sa vise preloma i posle je nastavio da se bavi istim pozivom. Da li se neko seca toga i da li zna njegovo ime?
pre 19 godina
Bilo je takvih, samo mnogo jasnijih slučajeva kod nas u prošlosti. Negde 40-tih godina je jedan padobranac u Čeneju, kod Novog Sada iskočio sa 600 m visine i pošto mu se padobran nije otvorio, pao je u snežni nanos na kraju aerodroma i preživeo posle dugotrajne nesvestice. Pasti sa 5-600 metara ili sa 10 kilometara, ako se izuzme nedostatak kiseonika na visini, sa gledišta brzine je isto - posle stotinak metara telo dostiže graničnu brzinu od oko 200 km/sat i tom brzinom pada. Naravno, pad takvom brzinom je najčešće fatalan, retki izuzeci bivaju na naslovnim stranicama.
pre 19 godina
Jeste cudo ali ipak nasa Vesna stjuardersa je do sad sampion prezivljavanja neverovatnog ali istinitog. Za neupucene: Gospodja Vesna Vulovic stjuardersa JAT a je prezivela pad u repu aviona sa 10 000 metara.
pre 19 godina
Ako nije, trebalo je tog dana da odmah uplati loto jer pitanje je kad će ponovo imati tako srećan dan.
pre 19 godina
Ima dve verzije, njegova i onih iz padobranskog kluba preko kog je skakao. NJegova je da mu se padobran otvorio, ali ne sasvim, samo 70%, i to zato sto je neki ukrsteni konopac ostao preko padobrana. Verzija kluba je da se padobran otvorio ispravno ali je on rukom zatezao samo levu grupu konopaca, a ne i desnu, pa je padao spiralno, nesto brze, ali ne fatalno. U svakom slucaju, ako se padobran delimicno otvorio, i njegov pad je bio usporen.
pre 19 godina
Ima dve verzije, njegova i onih iz padobranskog kluba preko kog je skakao. NJegova je da mu se padobran otvorio, ali ne sasvim, samo 70%, i to zato sto je neki ukrsteni konopac ostao preko padobrana. Verzija kluba je da se padobran otvorio ispravno ali je on rukom zatezao samo levu grupu konopaca, a ne i desnu, pa je padao spiralno, nesto brze, ali ne fatalno. U svakom slucaju, ako se padobran delimicno otvorio, i njegov pad je bio usporen.
pre 19 godina
Ako nije, trebalo je tog dana da odmah uplati loto jer pitanje je kad će ponovo imati tako srećan dan.
pre 19 godina
Jeste cudo ali ipak nasa Vesna stjuardersa je do sad sampion prezivljavanja neverovatnog ali istinitog. Za neupucene: Gospodja Vesna Vulovic stjuardersa JAT a je prezivela pad u repu aviona sa 10 000 metara.
pre 19 godina
Moj ortak, Somborac, Kalebic; pao je sa iste visine i padobran mu se UOPSHTE nije otvorio. Polomio je kichmu, i nekoliko rebara, i nosi neki plastichan pancir oko tela, ali je ipak ostao zhiv.
Ironichno je to, shto kad je pao, najvishe mu je smetalo shto mu je zalazecye sunce tuklo u ochi; a on nije mogao ni ochi da zatvori.
pre 19 godina
Bilo je takvih, samo mnogo jasnijih slučajeva kod nas u prošlosti. Negde 40-tih godina je jedan padobranac u Čeneju, kod Novog Sada iskočio sa 600 m visine i pošto mu se padobran nije otvorio, pao je u snežni nanos na kraju aerodroma i preživeo posle dugotrajne nesvestice. Pasti sa 5-600 metara ili sa 10 kilometara, ako se izuzme nedostatak kiseonika na visini, sa gledišta brzine je isto - posle stotinak metara telo dostiže graničnu brzinu od oko 200 km/sat i tom brzinom pada. Naravno, pad takvom brzinom je najčešće fatalan, retki izuzeci bivaju na naslovnim stranicama.
pre 19 godina
Kad smo vec kod ovakvih neobicnosti, secam se da sam pre 15-20 godina citao reportazu o jednom nasem podoficiru , pripadniku padobranske brigade iz Nisa koji je takodje imao isti problem i "doskocio" na betonsku pistu aerodroma i ostao ziv sa vise preloma i posle je nastavio da se bavi istim pozivom. Da li se neko seca toga i da li zna njegovo ime?
pre 19 godina
I meni se to isto desilo pre 30-ak godina. Skrpili su me, odlezao sam u gipsu dve godine i to je to....
pre 19 godina
Ima dve verzije, njegova i onih iz padobranskog kluba preko kog je skakao. NJegova je da mu se padobran otvorio, ali ne sasvim, samo 70%, i to zato sto je neki ukrsteni konopac ostao preko padobrana. Verzija kluba je da se padobran otvorio ispravno ali je on rukom zatezao samo levu grupu konopaca, a ne i desnu, pa je padao spiralno, nesto brze, ali ne fatalno. U svakom slucaju, ako se padobran delimicno otvorio, i njegov pad je bio usporen.
pre 19 godina
Ako nije, trebalo je tog dana da odmah uplati loto jer pitanje je kad će ponovo imati tako srećan dan.
pre 19 godina
Jeste cudo ali ipak nasa Vesna stjuardersa je do sad sampion prezivljavanja neverovatnog ali istinitog. Za neupucene: Gospodja Vesna Vulovic stjuardersa JAT a je prezivela pad u repu aviona sa 10 000 metara.
pre 19 godina
Moj ortak, Somborac, Kalebic; pao je sa iste visine i padobran mu se UOPSHTE nije otvorio. Polomio je kichmu, i nekoliko rebara, i nosi neki plastichan pancir oko tela, ali je ipak ostao zhiv.
Ironichno je to, shto kad je pao, najvishe mu je smetalo shto mu je zalazecye sunce tuklo u ochi; a on nije mogao ni ochi da zatvori.
pre 19 godina
Bilo je takvih, samo mnogo jasnijih slučajeva kod nas u prošlosti. Negde 40-tih godina je jedan padobranac u Čeneju, kod Novog Sada iskočio sa 600 m visine i pošto mu se padobran nije otvorio, pao je u snežni nanos na kraju aerodroma i preživeo posle dugotrajne nesvestice. Pasti sa 5-600 metara ili sa 10 kilometara, ako se izuzme nedostatak kiseonika na visini, sa gledišta brzine je isto - posle stotinak metara telo dostiže graničnu brzinu od oko 200 km/sat i tom brzinom pada. Naravno, pad takvom brzinom je najčešće fatalan, retki izuzeci bivaju na naslovnim stranicama.
pre 19 godina
Kad smo vec kod ovakvih neobicnosti, secam se da sam pre 15-20 godina citao reportazu o jednom nasem podoficiru , pripadniku padobranske brigade iz Nisa koji je takodje imao isti problem i "doskocio" na betonsku pistu aerodroma i ostao ziv sa vise preloma i posle je nastavio da se bavi istim pozivom. Da li se neko seca toga i da li zna njegovo ime?
pre 19 godina
I meni se to isto desilo pre 30-ak godina. Skrpili su me, odlezao sam u gipsu dve godine i to je to....
7 Komentari
Sortiraj po: