Jesu li balkanske zemlje spremne da se suoče sa prošlošću

E sada sam zbunjen, zar nisu samo Srbi krivi. Znaci za jedno 60 godina ce "isplivati" istina. JADNO zar ne!?

Gospodine Montgomeri vidi se da se trudite razumjeti lokalne prilike ali nikako da to razumjevanje podignete na jedan visi nivo.
To su i dalje povrsni americki stavovi bez i najmanje veze sa stvarnoscu. Vi izdvojite jedan dio istorije, u ovom slucaju zadnjih 16 godina, preorjentisete tu sve aktere, odredite koje tu los a ko prav - i zatim iznosite svoje stavove kako bi vi to sve "pravicno" uredili.
Vas pri tome ne zanima sta je bilo prije tog perioda kao i sta ce biti nakon njega. A dogadjaje mozete razumjeti samo ako razumjete motivacije ljudi koji stoje iza njih. Na motivaciju utice i proslost ali i buducnost. (Ne mozet od Srba traziti da zive na nezavisnom Kosovu ako oni imaju svijest da u buducnosti u takvoj sredini nece moci napraviti nista.)
Ono sto se desavalo prije 1990 (u srpskoj drzavi Srbi su bili nedovoljno predstavljeni i cesto zaobilazeni) je u ogromnoj mjeri uticalo na ponasanje Srba u ratu, prije svega na njihovu agresivnost. Ta aresivnost i cinjenica da su raspolagali sa najvise oruzja je osnovni uzrok sto su Srbi u ratu pocinili najvise zlocina.
Sada vi od Srba trazite da se suoce sa prosloscu ali samom onom od 1990-te, ono sto je bilo prije vas ne zanima. Takodje vi tu ne brinete ni o sadasnjosti ni o buducnosti. Kosovo i Bosna su odlicni primjeri. Po vama Srbi treba da prihvate odgovornost za stradanje par hiljada Albanaca (1998-99) ali vas ne zanima sto za par godina tamo nece biti Srba (etnicko ciscenje preko 100 hiljda Srba). Isto tako Srbi iz Bosne treba da suoce sa prosloscu iako im istovremno nasojitite ukinuti i najosnovnije oblike autonomije (na primjer pravo Srba na poseban obrazovni sistem). U Bosni se rat nastavlja, i kome je tu onda do suocavanja sa prosloscu ako je sadasnjost neizvjesna.
Da zavrsim sa Konavlima. Ti mladici imaju pravo da budu kivni na Srbe ali oni su ispoljili visok nivo nekulture. Vi ih za tu nekulturu nemate pravo pravdati.

Uz svo duzno postovanje prema stavovima g. Montgomerija, iz licnog iskustva znam da se nacionalna mrznja ne moze pravdati samo ratnim razaranjima-ona je upravo pomogla da do tih razaranja dodje. Kada sam se jula 1990 sa porodicom vracao sa letovanja na Peljescu, nas auto je na slican nacin kamenovan negde u blizini Dubrovnika, srecom bez posledica. To je bilo dosta pre pocetka rata, cak i pre 'balvan revolucije'. Dakle, ocigledno je da imamo identicne scene pre i posle rata. Ako se i slozimo da su razaranja dovela do eskalacije mrznje, mora se priznati da je ona postojala od ranije i da je, stavise, sastavni deo balkanske istorije, nesto na sta nijedan od naroda nije imun. Pored odgovorne drzavne politike, jedan od preduslova za mirnu koegzistenciju jeste da takvi ispadi budu jasno i javno kvalifikovani kao neprihvatljivi i, u skladu sa tim, kaznjeni.

E sada sam zbunjen, zar nisu samo Srbi krivi. Znaci za jedno 60 godina ce "isplivati" istina. JADNO zar ne!?

Gospodine Montgomeri vidi se da se trudite razumjeti lokalne prilike ali nikako da to razumjevanje podignete na jedan visi nivo.
To su i dalje povrsni americki stavovi bez i najmanje veze sa stvarnoscu. Vi izdvojite jedan dio istorije, u ovom slucaju zadnjih 16 godina, preorjentisete tu sve aktere, odredite koje tu los a ko prav - i zatim iznosite svoje stavove kako bi vi to sve "pravicno" uredili.
Vas pri tome ne zanima sta je bilo prije tog perioda kao i sta ce biti nakon njega. A dogadjaje mozete razumjeti samo ako razumjete motivacije ljudi koji stoje iza njih. Na motivaciju utice i proslost ali i buducnost. (Ne mozet od Srba traziti da zive na nezavisnom Kosovu ako oni imaju svijest da u buducnosti u takvoj sredini nece moci napraviti nista.)
Ono sto se desavalo prije 1990 (u srpskoj drzavi Srbi su bili nedovoljno predstavljeni i cesto zaobilazeni) je u ogromnoj mjeri uticalo na ponasanje Srba u ratu, prije svega na njihovu agresivnost. Ta aresivnost i cinjenica da su raspolagali sa najvise oruzja je osnovni uzrok sto su Srbi u ratu pocinili najvise zlocina.
Sada vi od Srba trazite da se suoce sa prosloscu ali samom onom od 1990-te, ono sto je bilo prije vas ne zanima. Takodje vi tu ne brinete ni o sadasnjosti ni o buducnosti. Kosovo i Bosna su odlicni primjeri. Po vama Srbi treba da prihvate odgovornost za stradanje par hiljada Albanaca (1998-99) ali vas ne zanima sto za par godina tamo nece biti Srba (etnicko ciscenje preko 100 hiljda Srba). Isto tako Srbi iz Bosne treba da suoce sa prosloscu iako im istovremno nasojitite ukinuti i najosnovnije oblike autonomije (na primjer pravo Srba na poseban obrazovni sistem). U Bosni se rat nastavlja, i kome je tu onda do suocavanja sa prosloscu ako je sadasnjost neizvjesna.
Da zavrsim sa Konavlima. Ti mladici imaju pravo da budu kivni na Srbe ali oni su ispoljili visok nivo nekulture. Vi ih za tu nekulturu nemate pravo pravdati.

Uz svo duzno postovanje prema stavovima g. Montgomerija, iz licnog iskustva znam da se nacionalna mrznja ne moze pravdati samo ratnim razaranjima-ona je upravo pomogla da do tih razaranja dodje. Kada sam se jula 1990 sa porodicom vracao sa letovanja na Peljescu, nas auto je na slican nacin kamenovan negde u blizini Dubrovnika, srecom bez posledica. To je bilo dosta pre pocetka rata, cak i pre 'balvan revolucije'. Dakle, ocigledno je da imamo identicne scene pre i posle rata. Ako se i slozimo da su razaranja dovela do eskalacije mrznje, mora se priznati da je ona postojala od ranije i da je, stavise, sastavni deo balkanske istorije, nesto na sta nijedan od naroda nije imun. Pored odgovorne drzavne politike, jedan od preduslova za mirnu koegzistenciju jeste da takvi ispadi budu jasno i javno kvalifikovani kao neprihvatljivi i, u skladu sa tim, kaznjeni.