Petak, 09.12.2005.

12:25

Prava ljudi sa mentalnim poremećajem

Prava ljudi sa mentalnim poremeæajem IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

4 Komentari

Sortiraj po:

VladaPUB

pre 19 godina

Radeci na dokumentarno-igranom filmu "About a rainy day" imao sam priliku da nedelju dana budem u domu u Veterniku, i secanja koja imam ostala su mi za ceo zivot. To su ljudi cija osecanja ne mozete da ne primetite, osobe koje imaju neverovatnu potrebu za dodir, paznju, toplu rec . . . pomoci njima znaci ispuniti deo sebe !

milan

pre 19 godina

Kako ja vidim, postoje dve varijante ovog problema:
1. Zanemarivanje, zlostavljanje itd.
2. Tretiranje takvih osoba kao da ustvari nemaju nikakve probleme (najčešće od strane njihovih roditelja, kako bi se "izbegla sramota")
Lično znam za nekoliko primera za obe stavke, i na žalost, obe su užasno loše za osobe sa problemima. Ali kako je za ovo prvo valjda svima jasno da nije u redu, koncentrisaću se na ovo drugo.
Za ove slučajeve koje znam, roditelji su insistirali da deca idu u redovnu a ne specijalnu školu, pri čemu u stvari nisu osposobljeni za život, čak su ih slali (podmitili komisiju) u vojsku, a jednog su i "oženili" (devojka je bila iz nekok zabačenog kraja, ali je posle nekoliko meseci otišla).
Znam da je teško suočiti se sa nekim nedostatkom sopstvenog deteta, ali mislim da i zajednica, a naročito socijalne i medicinske službe moraju da reaguju i na ovakve stvari, jer ovako roditelji, da bi (svesno ili nesvesno) izbegli "sramotu" od svoje dece prave još veći problem, nego da su od ranog detinjstva imali adekvatnu medicinsku i defektološku pomoć.

Francuskinja

pre 19 godina

Tako sa ovim jadnim ljudima postupaju njihovi "mentalno zdravi" rodjaci, susedi, sunarodnici. I tu se demokratija pokazuje na delu "posto smo vecinom drugaciji to znaci da smo mi inteligentni i normalni, vi koji ste takvi u manjini niste normalni". A jadni su pre svega zato sto zive pored ovih u vecini.

Francuskinja

pre 19 godina

Tako sa ovim jadnim ljudima postupaju njihovi "mentalno zdravi" rodjaci, susedi, sunarodnici. I tu se demokratija pokazuje na delu "posto smo vecinom drugaciji to znaci da smo mi inteligentni i normalni, vi koji ste takvi u manjini niste normalni". A jadni su pre svega zato sto zive pored ovih u vecini.

milan

pre 19 godina

Kako ja vidim, postoje dve varijante ovog problema:
1. Zanemarivanje, zlostavljanje itd.
2. Tretiranje takvih osoba kao da ustvari nemaju nikakve probleme (najčešće od strane njihovih roditelja, kako bi se "izbegla sramota")
Lično znam za nekoliko primera za obe stavke, i na žalost, obe su užasno loše za osobe sa problemima. Ali kako je za ovo prvo valjda svima jasno da nije u redu, koncentrisaću se na ovo drugo.
Za ove slučajeve koje znam, roditelji su insistirali da deca idu u redovnu a ne specijalnu školu, pri čemu u stvari nisu osposobljeni za život, čak su ih slali (podmitili komisiju) u vojsku, a jednog su i "oženili" (devojka je bila iz nekok zabačenog kraja, ali je posle nekoliko meseci otišla).
Znam da je teško suočiti se sa nekim nedostatkom sopstvenog deteta, ali mislim da i zajednica, a naročito socijalne i medicinske službe moraju da reaguju i na ovakve stvari, jer ovako roditelji, da bi (svesno ili nesvesno) izbegli "sramotu" od svoje dece prave još veći problem, nego da su od ranog detinjstva imali adekvatnu medicinsku i defektološku pomoć.

VladaPUB

pre 19 godina

Radeci na dokumentarno-igranom filmu "About a rainy day" imao sam priliku da nedelju dana budem u domu u Veterniku, i secanja koja imam ostala su mi za ceo zivot. To su ljudi cija osecanja ne mozete da ne primetite, osobe koje imaju neverovatnu potrebu za dodir, paznju, toplu rec . . . pomoci njima znaci ispuniti deo sebe !

Francuskinja

pre 19 godina

Tako sa ovim jadnim ljudima postupaju njihovi "mentalno zdravi" rodjaci, susedi, sunarodnici. I tu se demokratija pokazuje na delu "posto smo vecinom drugaciji to znaci da smo mi inteligentni i normalni, vi koji ste takvi u manjini niste normalni". A jadni su pre svega zato sto zive pored ovih u vecini.

milan

pre 19 godina

Kako ja vidim, postoje dve varijante ovog problema:
1. Zanemarivanje, zlostavljanje itd.
2. Tretiranje takvih osoba kao da ustvari nemaju nikakve probleme (najčešće od strane njihovih roditelja, kako bi se "izbegla sramota")
Lično znam za nekoliko primera za obe stavke, i na žalost, obe su užasno loše za osobe sa problemima. Ali kako je za ovo prvo valjda svima jasno da nije u redu, koncentrisaću se na ovo drugo.
Za ove slučajeve koje znam, roditelji su insistirali da deca idu u redovnu a ne specijalnu školu, pri čemu u stvari nisu osposobljeni za život, čak su ih slali (podmitili komisiju) u vojsku, a jednog su i "oženili" (devojka je bila iz nekok zabačenog kraja, ali je posle nekoliko meseci otišla).
Znam da je teško suočiti se sa nekim nedostatkom sopstvenog deteta, ali mislim da i zajednica, a naročito socijalne i medicinske službe moraju da reaguju i na ovakve stvari, jer ovako roditelji, da bi (svesno ili nesvesno) izbegli "sramotu" od svoje dece prave još veći problem, nego da su od ranog detinjstva imali adekvatnu medicinsku i defektološku pomoć.

VladaPUB

pre 19 godina

Radeci na dokumentarno-igranom filmu "About a rainy day" imao sam priliku da nedelju dana budem u domu u Veterniku, i secanja koja imam ostala su mi za ceo zivot. To su ljudi cija osecanja ne mozete da ne primetite, osobe koje imaju neverovatnu potrebu za dodir, paznju, toplu rec . . . pomoci njima znaci ispuniti deo sebe !