Hristodulu
pre 20 godina
Najzad su srpski političari progutali svoje manekenske sujete i počeli da malo rade za Srbiju. Odličan nastup Vuka Draškovića u UN. Pitanje Kosova i Metohije je istorijsko pitanje, a u istoriji baš kao i u filosofiji termini - nikad, kasno, sve je izgubljeno, konačno - su najčešće bez smisla. Albanci će vrlo brzo shvatiti cenu slepog služenja taktičkim ciljevima jedne svetske sile. To su mogli da nauče baš od Srba koji su dugo bili odani saveznici raznim silama, krvavo plaćali to savezništvo, da bi ih na kraju upravo ti saveznici neki izdali neki bombardovali, a svi zajedno ih doveli pred nacionalnu katastrofu. Albanci, za razliki od Srba, ovoga puta ne mogu računati na grejs period od pola veka, jer se odnosi u medjunarodnoj zajednici mnogo brže menjaju. Fizički je nemoguće da Albanci imaju dve države na jednom prostoru. Takva ideja je neracionalna i sa aspekta trenutnih odnosa na Balkanu i sa aspekta nekakve dalje budućnosti. Enorman natalitet i narkodolari koji su stubovi albanske nacionalne strategije objektivno urušavaju svaku zajednicu, vode u unutrašnje i regionalne konflikte. A Albanci u tome na duži rok ne mogu da računaju sa podrškom ni USA, ni Evrope, a po najmanje zemalja u bližem okruženju. Princip nacionalne emancipacije kradjom ili otimanjem životnog prostora od komšija je suprotan savremenim svetskim tokovima. Rezultati lokalnih sukoba na Balkanu sa kraja prošlog veka nedvosmisleno ukazuju da oružani konflikt ne rešava ama baš ništa, degradira ekonomske i opšte kulturne potencijale regiona, a sa istorijskog stanovišta je najobičnije gubljenje vremena. Na globalnom nivou čovečanstvo je došlo do sasvim jasnih i konačnih ekoloških granica oružanog konflikta. Moraćemo svi zajedno da pronađemo druge načine za rešavanje problema.
21 Komentari
Sortiraj po: