Ponedeljak, 07.02.2005.

10:09

Smanjiti distancu prema invalidima

Više nevladinih organizacija pokrenulo je kampanju za smanjenje socijalne distance prema osobama s posebnim potrebama.

Izvor: B92

Smanjiti distancu prema invalidima IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

3 Komentari

Sortiraj po:

Zoki, Vancouver

pre 20 godina

Osobe sa posebnim potrebama su ljudi kao i svi drugi, mogu da budu veoma korisni clanovi drustva i zasluzuju paznju. Sramota je da ovi ljudi zive osudjeni na zivot izmedju cetiri zida. Treba im omoguciti da izadju iz svojih stanova, putuju javnim prevozom, imaju ravnopravne sanse za posao i skolovanje kao i sve druge osobe.

Snezana

pre 20 godina

Budimo ljudi iako smo Srbi. Sramota je nacionalna da nasi invalidi ne mogu samostalno ni da udju na zeleznicku stanicu Beograd, a kamoli da se ukrcaju na voz. Gradski prevoz je nedostupan sto posto. Na ulicama nema oborenih ivicnjaka. Ulazi u javne institucije - sudove, opstine, poste - kao pravilo su sa stepenicama koje su coveku u kolicima nesavladive. Treba doneti zakon koji vec u stadiju projektovanja ukljucuje potrebe ljudi sa ogranicenim moguscnostima, a resenje za postojece zgrade treba resavati individualno, ali resavati. Setimo se samo da su u SAD podigli spomenik Ruzveltu u kolicima - da, covek je bio nepokretan ali veliki lider nacije! Invalidi su isti kao mi, i nedopustivo je da im se ogranicava sloboda kretanja.

Dusan

pre 20 godina

Kada sam dosao u Kanadu primetio sam veliki broj invalida. Prvo sam mislio "Kako smo mi zdrava nacija" a posle sam shvatio da je u pitanju to sto su u Srbiji invalidi osudjeni na sedenje kuci.

Dusan

pre 20 godina

Kada sam dosao u Kanadu primetio sam veliki broj invalida. Prvo sam mislio "Kako smo mi zdrava nacija" a posle sam shvatio da je u pitanju to sto su u Srbiji invalidi osudjeni na sedenje kuci.

Snezana

pre 20 godina

Budimo ljudi iako smo Srbi. Sramota je nacionalna da nasi invalidi ne mogu samostalno ni da udju na zeleznicku stanicu Beograd, a kamoli da se ukrcaju na voz. Gradski prevoz je nedostupan sto posto. Na ulicama nema oborenih ivicnjaka. Ulazi u javne institucije - sudove, opstine, poste - kao pravilo su sa stepenicama koje su coveku u kolicima nesavladive. Treba doneti zakon koji vec u stadiju projektovanja ukljucuje potrebe ljudi sa ogranicenim moguscnostima, a resenje za postojece zgrade treba resavati individualno, ali resavati. Setimo se samo da su u SAD podigli spomenik Ruzveltu u kolicima - da, covek je bio nepokretan ali veliki lider nacije! Invalidi su isti kao mi, i nedopustivo je da im se ogranicava sloboda kretanja.

Zoki, Vancouver

pre 20 godina

Osobe sa posebnim potrebama su ljudi kao i svi drugi, mogu da budu veoma korisni clanovi drustva i zasluzuju paznju. Sramota je da ovi ljudi zive osudjeni na zivot izmedju cetiri zida. Treba im omoguciti da izadju iz svojih stanova, putuju javnim prevozom, imaju ravnopravne sanse za posao i skolovanje kao i sve druge osobe.

Dusan

pre 20 godina

Kada sam dosao u Kanadu primetio sam veliki broj invalida. Prvo sam mislio "Kako smo mi zdrava nacija" a posle sam shvatio da je u pitanju to sto su u Srbiji invalidi osudjeni na sedenje kuci.

Snezana

pre 20 godina

Budimo ljudi iako smo Srbi. Sramota je nacionalna da nasi invalidi ne mogu samostalno ni da udju na zeleznicku stanicu Beograd, a kamoli da se ukrcaju na voz. Gradski prevoz je nedostupan sto posto. Na ulicama nema oborenih ivicnjaka. Ulazi u javne institucije - sudove, opstine, poste - kao pravilo su sa stepenicama koje su coveku u kolicima nesavladive. Treba doneti zakon koji vec u stadiju projektovanja ukljucuje potrebe ljudi sa ogranicenim moguscnostima, a resenje za postojece zgrade treba resavati individualno, ali resavati. Setimo se samo da su u SAD podigli spomenik Ruzveltu u kolicima - da, covek je bio nepokretan ali veliki lider nacije! Invalidi su isti kao mi, i nedopustivo je da im se ogranicava sloboda kretanja.

Zoki, Vancouver

pre 20 godina

Osobe sa posebnim potrebama su ljudi kao i svi drugi, mogu da budu veoma korisni clanovi drustva i zasluzuju paznju. Sramota je da ovi ljudi zive osudjeni na zivot izmedju cetiri zida. Treba im omoguciti da izadju iz svojih stanova, putuju javnim prevozom, imaju ravnopravne sanse za posao i skolovanje kao i sve druge osobe.