Logoraši podnose tužbe

Tužbe su put ka zadovoljenju pravde i to je opcija koju bi svatko tko je prošao logor i/ili mučenje trebao odabrati - ne samo zbog novčane naknade nego i zbog priznanja krivnje tužene strane. Naknade bi i onako sudovi trebali dosuditi prema pravnim mjerilima i normama tako da će i ti iznosi biti vjerojatno bitno manji.
Problem i dalje ostaje Savo Štrbac (i vjerojatno ostali ratni profiteri) koji se ponaša po onoj "vidjela žaba..." pa ponovo barata paušalnim brojkama žrtava i izmišlja paušalni strah za rodbinu za kojeg nema nikakve osnove.
Jasno je i zašto, u slučaju pojedinačnih pravnih postupaka on postaje potpuno politički beznačajan.

U potpunosti podrzavam ovakav vid zadovoljenja pravde za sve one koji su pretrpjeli dusevne i fizicke boli tokom poslijednjeg rata...
Mislim da svi osteceni u BiH, Hrvatskoj i Srbiji treba da tuze drzavu odgovornu za stetu i patnje kojima su bili izlozeni, a ako tu ne bude razumijevanja da svoje tuzbe usmjere na međunarodni sud u Strazburu.
Jedino tako svi oni kojima je osnovno ljudsko dostojanstvo bilo totalno pogazeno mogu, bar donekle, osjetiti zadovoljenje pravde.

Apsolutno je ispravno da logorasi imaju pravo i da podnesu tuzbe protiv drzava i rezima cije su zrtve bili i oni! A sta cemo sa onima koji su protjerani, etnicki ocisceni - nazovite to kako vec hocete!? A sta sa onima cija je drzava "u ime necijed suverenog prava" nasilno rasturena - dali oni imaju ikakva prava u novoformiranim banovinama i sirom svijeta?
I, na kraju, kakve veze sa svim ovim ima Strabac? Dali to znaci da zastupamo misljenja "Da, svi su krivi - ali mi najmanje"? Ili, "niko nezna sta je i kako je bilo bolje od nas - cak ni oni koji subili zrtve"!

Tužbe su put ka zadovoljenju pravde i to je opcija koju bi svatko tko je prošao logor i/ili mučenje trebao odabrati - ne samo zbog novčane naknade nego i zbog priznanja krivnje tužene strane. Naknade bi i onako sudovi trebali dosuditi prema pravnim mjerilima i normama tako da će i ti iznosi biti vjerojatno bitno manji.
Problem i dalje ostaje Savo Štrbac (i vjerojatno ostali ratni profiteri) koji se ponaša po onoj "vidjela žaba..." pa ponovo barata paušalnim brojkama žrtava i izmišlja paušalni strah za rodbinu za kojeg nema nikakve osnove.
Jasno je i zašto, u slučaju pojedinačnih pravnih postupaka on postaje potpuno politički beznačajan.

U potpunosti podrzavam ovakav vid zadovoljenja pravde za sve one koji su pretrpjeli dusevne i fizicke boli tokom poslijednjeg rata...
Mislim da svi osteceni u BiH, Hrvatskoj i Srbiji treba da tuze drzavu odgovornu za stetu i patnje kojima su bili izlozeni, a ako tu ne bude razumijevanja da svoje tuzbe usmjere na međunarodni sud u Strazburu.
Jedino tako svi oni kojima je osnovno ljudsko dostojanstvo bilo totalno pogazeno mogu, bar donekle, osjetiti zadovoljenje pravde.

Apsolutno je ispravno da logorasi imaju pravo i da podnesu tuzbe protiv drzava i rezima cije su zrtve bili i oni! A sta cemo sa onima koji su protjerani, etnicki ocisceni - nazovite to kako vec hocete!? A sta sa onima cija je drzava "u ime necijed suverenog prava" nasilno rasturena - dali oni imaju ikakva prava u novoformiranim banovinama i sirom svijeta?
I, na kraju, kakve veze sa svim ovim ima Strabac? Dali to znaci da zastupamo misljenja "Da, svi su krivi - ali mi najmanje"? Ili, "niko nezna sta je i kako je bilo bolje od nas - cak ni oni koji subili zrtve"!