Odbačena tužba za povraćaj stana

Ja ne znam kako ona nije mogla u roku 6 mjeseci iz Italije doci u Zadar. Sud je ispravno prosudio, jer nju nitko nije protjerao, vec je to bila njena vlastita odluka...

Mario, kakve to ima veze sto nije dosla? Jel' svakom ko ne kroci u svoj stan sest meseci isti treba oduzeti?

Verovatno je u pitanju "drustveni stan"... ?
Znaci ne privatna, uknjizena svojina koja je tvoja zauvek (ili barem do komunisticke revolucije)

koliko znam,onaj tko je dobio stan tj imao je samo stanarsko pravo,morao je placati svaki mjesec za njega. Ako se doticna nije pojavljivala u stanu sest mjeseci,nije problem,ali ako nije ni placala stanarinu onda to znaci da joj do toga stana nije ni stalo. Mnogi srbi iz hrvatske sada traze te stanove,ali ovim primjerom vidi se da ih nikada nece dobiti nazad,a Hrvatska je donjela nekakav zakon da bi mozda i vratila nekima te stanove pod uslovom da moraju u njima boraviti oni sami deset godina,sto se mnogima ne svidja i koji te stanove traze da bi ih prodali. Mislim da Hrvatska ima potpuno pravo da ne vraca te stanove,jer ti ljudi nisu za te stanove nista ni platili, a deset godina te stanarine placa netko drugi kome je stan bio potreban. Druga stvar je sa privatnim vlasnistvom sto je uglavnom sve vraceno vlasnicima,a ovi prodali.

Po zakonu o stanarskom pravu (i to jos onome iz SFRJ!) je upravo nekoristenje stana u vremenskom periodu duzem od sest mjeseci bio kriterij za oduzimanje stanarskog prava. Zahtjevi za povrat stanarskog prava unatoc izbivanju iz stana duzem od sest mjeseci su prije svega problematicni u slucajevima kada se postavljaju sa ciljem sticanja materijalne koristi jer institucija stanarskog prava u drustvenim stanovima vise ne postoji vec je zamjenjena institucijom otkupa stana nad kojim je postojalo stanarsko pravo.

Odluka i nije iznenadjujuca, s'obzirom da dolazi iz Strazbura. Nasli ste crkvu u kojoj cete da se pomolite. Tim ljudima drustveno vlasnistvo nije jasna kategorija (istini za volju, osim nas u ex-Yu, verovatno nikome u celom svetu). Za njih je ta osoba bile stanar u stanu koji nije njen,pa prema tome i ne moze nista da zahteva. Kako u tom SFRJ-zakonu ocigledno nije predvidjena kategorija opravdanog izostanka, oni jednostavno nisu hteli dalje da razbijaju glavu sa tim. Verujem da bi, iz aspekta resavanja slicnih problema na ovim prostorima, moglo da se nadje pravednije resenje, ali traziti ga na zapadu je besmisleno.
Nije ovo jedini slucaj gde je to nesrecno drustveno vlasnistvo stvaralo razdor i probleme. Meni treba deset godina (u inostranstvu) da stedim da bih kupio "drustveni" stan od nekog ko ga je otkupio za 300 DM.

Pa po toj logici svi oni koji su iz Hrvatske proterani "Olujom" i koji jednostavno ne smeju da se tamo vrate, jer bi ih ubili (nije ovo drasticna rec jer se vec dogodilo dosta takvih slucajeva), izgubice svoje drustvene stanove iako su bukvalno proterani iz Hrvatske a posle zastrasivani da se ne vrate. To bi znacilo, kao kada bi jevrejima koji su uspeli da pobegnu iz nacisticke Nemacke, na kraju rata receno: nemate nikakva prava, sto ste napustili Nemacku, sto niste ostali u njoj da se nad vama Hitler izivljava.

K vragu, bila su takva sugava vremena i ratna psihoza, bojala se doći. Zakonski je izgubila stanarsko pravo, a humano bi bilo njoj i onima koji se zbilja žele vratiti, a ne steći nezakonitu materijalnu korist na neki način pomoći. Hrvatska vlada osmislila je model zbrinjavanja takvih obitelji, a od jeseni bi ga trebala početi provoditi.

Da je nekim slucajem Hrvat izgubio stan u Srbiji pod istim uslovima, ovaj sud se ne bi mnogo razmisljao da stan vrati bivsem vlasniku stanarskog prava. Kako su im odjednom zakoni srusenog sistema dobro dosli
da opravdaju etnicko ciscenje.

Pa koji se srbin smeo vratiti tamo za vreme rata i jos traziti stan nazad? U Zadru je i danas problem pricati ekavicom. Vi zaista mislite da smo totalno bez mozga.

A zar nije u Zemunu bio potpuno isti slucaj sa porodicom Baralic? Samo sto je sud tamo doneo suprotnu odluku.

Broj gradjana Hrvatske, srpske nacionalnosti, koji su unatoc ratnim uvjetima, ostankom u stanu odrzali svoje stanarsko pravo i, u to vrijeme, po zakonima vazecim za sve gradjane Hrvatske otkupili stan, daleko prelazi broj onih kojima se zbog ostanka u stanu nesto dogodilo. Nitko u ratnom periodu nije mirno i spokojno sjedio u svom stanu. Kad luna udara u zgradu, ne pita jel lupila u stan u kojem zivi Srbin ili Hrvat.

I onda kazu kako su nasi sudovi losi. Idi begaj - sto bi rekao her Zika. Eto vidite kako smo jos i pravedniji i humaniji od Evrope. Mi vracamo stanove i priznajemo stanarska prava. A Evropa ? Idi begaj.

Obrukao se Evropski sud za ljudska prava u Strazburu. Nas sud je ljudski postupio i vratio stan hrvatskoj porodici Barbalic u Zemunu, koji su joj po tom istom SFRJ zakonu oduzeli radikali, dok su bili na vlasti u Zemunu. Da li to znaci da gospodja radikalka koja je izgubila spor pred nasim sudom, sada moze da se zali tom istom sudu u Strazburu radi zastite ljudskog prava na pljacku i otimacinu"? Koja bruka i sramota!

Kada Srbi o "Oluji" počmu pričati kao o legitimnoj vojnoj akciji za oslobođenje nasilno zauzetog teritorija Hrvatske, tada će i ovakve slučajeve lakše primati srcu. Tijekom akcije su počinjeni pojedinačni zločini, s obzirom na njenu veličinu minorni, a s obzirom na one počinjene za vlasti tzv. RSK beznačajni.

Sve koji hvale ovu odluku trebam da podsjetim da rok za sticanje stanarskog prava je u stvari prosjecan rok za koji, po tadasnjim cijenama (ne trzisnim nego cijenama kostanja) jedan radnik OTPLATI svoj stan kroz nesto sto se zove STAMBENI DOPRINOS tj direktan odbitak od "osobnog dohotka". Primjer postenog odnosa prema nosiocima stanarskog prava je Bosna i Hercegovina gdje su SVI nosioci stanarskog prava bez obzira koliko su bili odsutni dobili pravo da otkupe svoj stan sto je vecina i ucinila. Zar zakon SFRJ nije vazio jednako i za BiH?

Ja ne znam kako ona nije mogla u roku 6 mjeseci iz Italije doci u Zadar. Sud je ispravno prosudio, jer nju nitko nije protjerao, vec je to bila njena vlastita odluka...

Mario, kakve to ima veze sto nije dosla? Jel' svakom ko ne kroci u svoj stan sest meseci isti treba oduzeti?

Verovatno je u pitanju "drustveni stan"... ?
Znaci ne privatna, uknjizena svojina koja je tvoja zauvek (ili barem do komunisticke revolucije)

koliko znam,onaj tko je dobio stan tj imao je samo stanarsko pravo,morao je placati svaki mjesec za njega. Ako se doticna nije pojavljivala u stanu sest mjeseci,nije problem,ali ako nije ni placala stanarinu onda to znaci da joj do toga stana nije ni stalo. Mnogi srbi iz hrvatske sada traze te stanove,ali ovim primjerom vidi se da ih nikada nece dobiti nazad,a Hrvatska je donjela nekakav zakon da bi mozda i vratila nekima te stanove pod uslovom da moraju u njima boraviti oni sami deset godina,sto se mnogima ne svidja i koji te stanove traze da bi ih prodali. Mislim da Hrvatska ima potpuno pravo da ne vraca te stanove,jer ti ljudi nisu za te stanove nista ni platili, a deset godina te stanarine placa netko drugi kome je stan bio potreban. Druga stvar je sa privatnim vlasnistvom sto je uglavnom sve vraceno vlasnicima,a ovi prodali.

Po zakonu o stanarskom pravu (i to jos onome iz SFRJ!) je upravo nekoristenje stana u vremenskom periodu duzem od sest mjeseci bio kriterij za oduzimanje stanarskog prava. Zahtjevi za povrat stanarskog prava unatoc izbivanju iz stana duzem od sest mjeseci su prije svega problematicni u slucajevima kada se postavljaju sa ciljem sticanja materijalne koristi jer institucija stanarskog prava u drustvenim stanovima vise ne postoji vec je zamjenjena institucijom otkupa stana nad kojim je postojalo stanarsko pravo.

Odluka i nije iznenadjujuca, s'obzirom da dolazi iz Strazbura. Nasli ste crkvu u kojoj cete da se pomolite. Tim ljudima drustveno vlasnistvo nije jasna kategorija (istini za volju, osim nas u ex-Yu, verovatno nikome u celom svetu). Za njih je ta osoba bile stanar u stanu koji nije njen,pa prema tome i ne moze nista da zahteva. Kako u tom SFRJ-zakonu ocigledno nije predvidjena kategorija opravdanog izostanka, oni jednostavno nisu hteli dalje da razbijaju glavu sa tim. Verujem da bi, iz aspekta resavanja slicnih problema na ovim prostorima, moglo da se nadje pravednije resenje, ali traziti ga na zapadu je besmisleno.
Nije ovo jedini slucaj gde je to nesrecno drustveno vlasnistvo stvaralo razdor i probleme. Meni treba deset godina (u inostranstvu) da stedim da bih kupio "drustveni" stan od nekog ko ga je otkupio za 300 DM.

Pa po toj logici svi oni koji su iz Hrvatske proterani "Olujom" i koji jednostavno ne smeju da se tamo vrate, jer bi ih ubili (nije ovo drasticna rec jer se vec dogodilo dosta takvih slucajeva), izgubice svoje drustvene stanove iako su bukvalno proterani iz Hrvatske a posle zastrasivani da se ne vrate. To bi znacilo, kao kada bi jevrejima koji su uspeli da pobegnu iz nacisticke Nemacke, na kraju rata receno: nemate nikakva prava, sto ste napustili Nemacku, sto niste ostali u njoj da se nad vama Hitler izivljava.

K vragu, bila su takva sugava vremena i ratna psihoza, bojala se doći. Zakonski je izgubila stanarsko pravo, a humano bi bilo njoj i onima koji se zbilja žele vratiti, a ne steći nezakonitu materijalnu korist na neki način pomoći. Hrvatska vlada osmislila je model zbrinjavanja takvih obitelji, a od jeseni bi ga trebala početi provoditi.

Da je nekim slucajem Hrvat izgubio stan u Srbiji pod istim uslovima, ovaj sud se ne bi mnogo razmisljao da stan vrati bivsem vlasniku stanarskog prava. Kako su im odjednom zakoni srusenog sistema dobro dosli
da opravdaju etnicko ciscenje.

Pa koji se srbin smeo vratiti tamo za vreme rata i jos traziti stan nazad? U Zadru je i danas problem pricati ekavicom. Vi zaista mislite da smo totalno bez mozga.

A zar nije u Zemunu bio potpuno isti slucaj sa porodicom Baralic? Samo sto je sud tamo doneo suprotnu odluku.

Broj gradjana Hrvatske, srpske nacionalnosti, koji su unatoc ratnim uvjetima, ostankom u stanu odrzali svoje stanarsko pravo i, u to vrijeme, po zakonima vazecim za sve gradjane Hrvatske otkupili stan, daleko prelazi broj onih kojima se zbog ostanka u stanu nesto dogodilo. Nitko u ratnom periodu nije mirno i spokojno sjedio u svom stanu. Kad luna udara u zgradu, ne pita jel lupila u stan u kojem zivi Srbin ili Hrvat.

I onda kazu kako su nasi sudovi losi. Idi begaj - sto bi rekao her Zika. Eto vidite kako smo jos i pravedniji i humaniji od Evrope. Mi vracamo stanove i priznajemo stanarska prava. A Evropa ? Idi begaj.

Obrukao se Evropski sud za ljudska prava u Strazburu. Nas sud je ljudski postupio i vratio stan hrvatskoj porodici Barbalic u Zemunu, koji su joj po tom istom SFRJ zakonu oduzeli radikali, dok su bili na vlasti u Zemunu. Da li to znaci da gospodja radikalka koja je izgubila spor pred nasim sudom, sada moze da se zali tom istom sudu u Strazburu radi zastite ljudskog prava na pljacku i otimacinu"? Koja bruka i sramota!

Kada Srbi o "Oluji" počmu pričati kao o legitimnoj vojnoj akciji za oslobođenje nasilno zauzetog teritorija Hrvatske, tada će i ovakve slučajeve lakše primati srcu. Tijekom akcije su počinjeni pojedinačni zločini, s obzirom na njenu veličinu minorni, a s obzirom na one počinjene za vlasti tzv. RSK beznačajni.

Sve koji hvale ovu odluku trebam da podsjetim da rok za sticanje stanarskog prava je u stvari prosjecan rok za koji, po tadasnjim cijenama (ne trzisnim nego cijenama kostanja) jedan radnik OTPLATI svoj stan kroz nesto sto se zove STAMBENI DOPRINOS tj direktan odbitak od "osobnog dohotka". Primjer postenog odnosa prema nosiocima stanarskog prava je Bosna i Hercegovina gdje su SVI nosioci stanarskog prava bez obzira koliko su bili odsutni dobili pravo da otkupe svoj stan sto je vecina i ucinila. Zar zakon SFRJ nije vazio jednako i za BiH?