goodman
pre 21 godinu
U Titovo doba jednoumlja ziveli smo nekako srecnije jer je rezim zabranio svako vodjenje politike mimo linije CK. Narod je bio jedinstven u gundjanju protiv te jedne jedine partije.
Od 1990 pa naovamo prosto je nemoguce zaceti iole ikakav razgovor, a da se za kratko vreme ne predje u mutne tokove politike. I dok ne shvatite na kakvim je pozicijama sagovornik, digne se tenzija, krvni pritisak i bezmalo dodje do fizickog obracuna. Svaka spodoba, frustrirana svojim ekonomskim polozajem, a takvih ce biti sve vise s obzirom na trend siromasenja, moze vam zacas nadenuti bilo kakav epitet, i covek se nehotice povlaci u sebe. Medju ljudima je nastala takva mrznja, koja moze lako da se vidi i u visokim politickim krugovima. Pogledajmo samo medjusobno vredjanje DS i DSS-a. U poredjenju sa Titovim jednoumljem je u strasnom kontrastu trijumf u zakljucku sa nedavne sednice GO DS, kada su trojica visoka lidera te partije skocila jedan drugom za gusu. Zakljucak je bio optimisticki da je pobedjeno nekadasnje jednoumlje i da su izrazene razlike u gledanju trojice lidera. A gde nas sve to vodi i kada cemo dobiti vladu to niko jos ne zna.
8 Komentari
Sortiraj po: