DI Neskovic Radovan, Bec
pre 21 godinu
Preko dve godine pokusavam da sa pojedinim financijskim i poslovnim krugovima iz Austrije i Evrope, realizujem nekoliko projekata u Republici Srpskoj. Do sada sam ulozio mnogo novca i znanja, a rezultati su minimalni. Osnovni razlog je potpuno odsustvo interesa domacih i lokalnih vlasti za pokretanjem proizvodnje i privredne obnove. Naprotiv, sve cine da jos malo od preostale privrede uniste, a na drugoj strani grade buvlje pijace, na kojima se prodaje inostrana roba, cveta crno trziste i sverz. Jedna takva buvlja pijaca u Bosni, najveca, nosi naziv Arizona - spasioc demokratije na Balkanu!?
Tito je projektom OBNOVA obnovio potpuno razrusenu zemlju za 7-8 godina i zaposlio celokupno stanovnistvo. Danas, Bosna i Hercegovina, a pogotovo Srbija i Crna Gora, ni blizu nisu toliko razrusene, a OBNOVE, ne samo da nema, nego se postojeci kapaciteti prosto teraju u propast. Kada sam pre neki dan jednom austrijskom bankaru pokazao fabriku MEHANIKA u Derventi, koja ne radi, zapanjeno se pitao:zar je moguce da tako moderna, ocuvana i tehnoloski savremena fabrika ne radi? Na opremi i masinama, koje poseduje ta fabrika, zavidele bi mnoge firme sirom Evrope. Da li to normalan covek moze razumeti? Ko nam je donio tu zaveru tranzicije i sta se to nama nudi?
Od 1992. godine nalazim se u inostranstvu i pored toga sto se bavim mojim poslom, duboko sam nesrecan. Skolovao sam se u mojoj zemlji, koju sam godinama gradio i izgradio do nivoa Nemacke i srednje industrijski razvijene zemlje, sa privredom koja se po snazi i po svojim ekonomskim kriterijima: izvozom, kvalitetom, konkurentnoscu, produktivnoscu, tehnoloskom zaokruzenoscu, trzistem itd, mogla rame uz rame mjeriti sa najjacim privredama svijeta. Zelim tu zemlju ponovo graditi. Nema srece za nase strucnjake, majstore i specijaliste nigde u svijetu. Ukoliko bi vlade u zemlji zapocele istinsku OBNOVU, obnovu koja ce obavezati svakog cinovnika i nacelnika da fabrike moraju poceti raditi, po cijenu da u suprotnom mogu otici na robiju, pokrenuli bi nasu privredu za dve godine i zaposlili celo stanovnistvo. Zato nam ne treba MMF, dovoljni smo mi, u zemlji i dijaspori. Nasih ljudi u dijespori je oko 3 milijona. Od toga pola radi i svaki zaradi mesecno najmanje 1000 €. Ako bi samo jednu platu, onu 13-tu, uputili u zemlju (koju inace donose u otadzbinu za vreme godisnjih odmora i praznika), to je godisnje milijardu i po eura! Ali, nazalost, nasi ljudi u dijaspori cak nemaju pravo ni da glasaju! To je istovremeno i nasa propast i nas jedini izlaz. Ako to ubrzo ne saznamo, propast nam je neizbjezna, ako pak se trgnemo, spaseni smo. Vremena imamo mozda jos godinu, dve. Nakon toga mi necemo vise imati niti majstora, niti inzenjera, niti tehnicara,... Imacemo samo svercere i osisane biznismene, koji boli briga sto Petoletka iz Trstenika ne radi ili IMT.
Gosp. Atisariju mozemo zahvaliti sto se za nas brine, ali on nam pomoci ne moze.
I jos nesto: birajte ljude u vladu, koji su pravili fabrike, koji su godinama delili plate radnicima i koji nikada nisu ziveli na budzetu. Zapamtite, koji nikada nisu ziveli na budzetu!Oni znaju kako ce se obnoviti privreda, spasiti zemlja i narod.
9 Komentari
Sortiraj po: