"U logorima Omarska, Keraterm i Trnopolje bilo je smrtnih
slucajeva, ali ne ubistava," rekao je 1994. Milomir Stakic, u intervjuu
koji je, kao predsednik Kriznog staba opstine Prijedor, dao jednoj
stranoj televiziji. Istu tvrdnju je na izvestan nacin ponovio osam
godina kasnije, u utorak, pred sudijama Haskog tribunala kad je na svih
osam tacaka optuznice, ponovio istu recenicu: "Ne osjecam se krivim,
casni sude". Optuznica se odnosi na "lisavanje zivota, nanosenje teskih
telesnih i dusevnih povreda, zatocavanje, osnivanje logora, odrzavanje u
njima uslova sracunatih na fizicko unistenje, zatim na progone,
deportacije i nehumana dela". Ucescem, svojim ili svojih podredjenih u,
kako kaze optuznica, "udruzenom zlocinackom poduhvatu", Stakic je
pocinio, prema recima zastupnice tuzbe Dzoana Korner, "genocid,
saucesnistvo u genocidu i zlocin protiv covecnosti, te prekrsio zakone i
obicaje ratovanja".U dvoipocasovnoj uvodnoj rijeci zastupnica tuzbe je,
navodeci dokumente, fotose, video snimke, autenticne izjave optuzenog,
geografske karte, sluzbene podatke, zapisnike sa sastanaka kriznih
stabova i druge izvore nekadasnjih srpskih vlasti u Prijedoru,
nagovestila sta ce pred sudom dokazivati u narednim mesecima. To, pored
ostalog, obuhvata "lisavanje zivota" u Kozarcu, selima Kamicani,
Hambarine, Jaskici, Biscani, Carakovo, Brisevo, na fudbalskom stadionu i
u zoni rudnika Ljubija, zatim osnivanje i funkcionisanje "sabirnih
centara", kako su tadasnje srpske vlasti nazivale logore Keraterm,
Omarska, Trnopolje.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 0
Pogledaj komentare