Na najnovijoj listi 500 najbržih superkompjutera, objavljenoj na Konferenciji o superkompjuterima 2005 (Supercomputer Conference 05, SC05) koja se od 14. do 18. novembra održava u Sijetlu, i dalje su najzastupljeniji IBM-ovi superkomjuteri. Iako je lista pretprela prilične izmene u odnosu na prethodnu objavljenu u junu ove godine, sistemi "Velikog plavog" zauzeli su pet od prvih deset mesta, uključujući prve tri pozicije na listi.
IBM-ov BlueGene/L (Plavi gen) zauzeo je treći put zaredom prvo mesto na listi najbržih. Plavi gen je bio najbrži i na prethodnoj listi objavljenoj u junu ove godine, ali je u međuvremenu udvostručio svoje performanse. Na prethodnoj listi nabjržih superkompjutera, nekompletna verzija Plavog gena, sa 32.000 specijalnih IBM-ovih procesora iz serije Power koji imaju dva jezgra, zauzela je prvo mesto sa brzinom od 136,8 teraflopsa. U međuvremenu sistem je, nakon procesa instalacije koji je trajao tri godine, kompletiran i zvanično pušten u rad krajem oktobra. Iako Plavi gen teoretski može dostići brzinu od 367 teraflopsa (biliona operacija u pokretnom zarezu u sekundi), IBM-ovi stručnjaci navode da je u ovom momentu sposoban da postigne brzinu između 270 i 280 teraflopsa. Taj podatak potvrdili su i autori liste, budući da je na testiranju Plavi gen dostigao brzinu od 280,6 teraflopsa. BlueGene/L se nalazi u američkoj Nacionalnoj laboratirji Lorens Livermor u Kaliforniji gde se njegovih 130.000 procesora koristi u istraživanjima kretanja i prirode molekula,
Na drugom mestu se nalazi još jedan superkompjuter Plavi gen. Radi se o sistemu smeštenom u IBM-ovom istraživačkom centru Thomas J. Watson u državi Njujork, koji je postigao 91,3 teraflopsa. Na trećem mestu se nalazi jedan novajlilja, superkompjuter ASCI Purple (63,4 teraflopsa), koji je zasnovan na IBM-ovim serverima iz serije pSeries 575. Četvrtoplasirani superkompjuter je sistem Columbia (51,9 teraflopsa), koji je sastavila kompanija Silicon Graphics (SGI), a koristi ga NASA u svom istraživačkom centru Ames u Kaliforniji. Peto i šesto mesto zauzeli su sistemi još jedne američke Nacionalne laboratorije. Radi se o superkompjuterima Thunderbird (38,3 teraflopsa) i Red Storm (36,2 teraflopsa) koje su sklopile kompanije Dell, odnosno Cray.
Nekadašnji šampion, NEC-ov Simulator Zemlje (Earth Simulator), koji se nalazi u Institutu za nauke o Zemlji u Jokohami i koristi za stvaranje računarskih modela što simuliraju klimatske promene skliznuo je sa četvrtog mesta na prethodnoj listi na sedmo mesto na najnovijoj. Simulator Zemlje je dostigao 35,9 teraflopsa. Najbrži evropski superkompjuter je osmoplasirani IBM-ov Mare Nostrum, instaliran u Centru za superkompjutere u Barseloni, koji je dostigao 27,9 teraflopsa. Odmah iza njega plasirao se još jedan Plavi gen, sa Univerziteta u holandskom gradu Groningenu, koji je postigao 27,4 teraflopsa.
Poređenje proizvođača pruža zanimljivu sliku, posebno kada se u obzir uzmu i podaci sa prethodnih rangiranja. Skoro polovina superkompjutera sa liste (43,8 posto) su IBM-ovi sistemi, mada ih je na najnovijoj listi nešto manje nego na prethodnoj kada ih je bilo 51,8 posto od ukupnog broja rangiranih sistema (na listi iz novembra 2004. bilo je oko 43 posto IBM-ovih sistema). Na drugom mestu među proizvođačima nalazi se kompanija Hewlett-Packard, koja ima 33,8 posto superkompjutera na listi (26,2 posto u junu ove godine, 34,8 posto u novembru 2004. godine). Zanimljivo je da se najbolje plasirana HP-ov sistem nalazi tek na 18. mestu. Radi se o superkompjuteru ASCI-Q smeštenom u američkoj nacionalnoj laboratoriji Los Alamos.
Kada su u pitanju proizvođači procesora, Intelovi procesori se nalaze u 333 sistema na listi, IBM-ovi procesori iz serije Power se nalaze u 73 superkompjutera, a procesori Opteron kompanije AMD, nalaze se u 25 superračunara, što je skoro dvostruko više nego na prethodnoj listi.
Gledano po regionima, daleko najveći broj superkompjutera sa liste nalazi se u SAD, čak 305 sistema (294 sistema u junu ove godine, 274 u novembru 2004.). U Japanu se nalazi 21 superkompjuter, a u ostalim delovima Azije 45 superkompjutera. U Evropi je došlo do smene na vrhu – na prvom mestu je sada Velika Britanija u kojoj se nalazi 41 superkompjuter, dok je na drugom mestu nekadašnji lider Nemačka u kojoj se nalazi 24 sistema.
Lista 500 najbržih se pravi na osnovu rezultata postignutih na referentnom testu Linpack namenjenom superkompjuterima. Autori testa su Univerzitet u Manhajmu (Nemačka), laboratorija Lorens Livermor (SAD) i Univerzitet Tenesija (SAD), a lista se dva puta godišnje ažurira novim rezultatima. (G.B.)
U saradnji sa mikro.co.yu
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 0
Pogledaj komentare