Zar smo svi mi volovi

Izgleda da su jos jedino Karla del Ponte i novinari opsjednuti potragom za Radovanom Karadzicem i generalom Mladicem, najtrazenijim bjeguncima sa haske liste. Prica o lovu na dvojicu zlikovaca prezvakava se vec devet godina, te je kao takva postala sramotna, smijesna i na kraju dosadna. No svejedno, kad god im neko dosapne da je Karadzic pred vratima kaveza koji je za njega pripremljen, strani reporteri se sjate u Sarajevo. Ne znam ko ih je upucivao na mene, ali sreo sam ih poprilican broj. Njihovo pitanje je uvijek bilo jedno te isto, moj odgovor takodje. Sta mislite, hoce li Karadzic ovih dana biti uhapsen? Nece! Sumnjam cak da ce ikada biti uhapsen, a pogotovo “ovih dana”. Naravno, svi bi oni ostali vise razocarani nego iznenadjeni mojim odgovorom. Zar jos jedan uzaludan dolazak u Sarajevo!?

Prije nesto vise od mjesec posjetio me je reporter “Los Andjeles tajmsa” Dzefri Flismen. Nije dobio ocekivani odgovor: da je Karadzic, kako se tih dana suskalo, po svoj prilici uhapsen i da se ceka trenutak kada ce SFOR objaviti tu planetarnu vijest. Nisam mu cak mogao ponuditi ni utjesan odgovor: da se nadam da ce se ovaj ratni zlocinac mozda naci iza resetaka do kraja juna. A zasto tako gledate na taj slucaj? Zato sto Karadzica i Mladica nema ko da hapsi, odgovorio sam americkom kolegi. Flismenu sam naveo izjave dvojice vaznih ljudi, koje su tih dana date nekako istovremeno.

Najprije je Grejem Bluit, koji je punih deset godina radio kao zamjenik glavnih tuzilaca Haskog tribunala, a sada se razocarano vraca kuci u Australiju, izjavio jednom austrijskom dnevniku kako Karadzic i Mladic nikada nece stici u Hag, jer Zapad ne zeli uhapsiti bivseg vodju bosanskih Srba. Potom je na sesiji “Kruga 99” u Sarajevu americki general Virdzil Paket rekao sljedece: “Karadzic ce biti uhapsen za osam dana, osam mjeseci ili osam godina.” Ove izjave su samo na prvi pogled suprotne, a zapravo govore jedno te isto, tj. ono sto kaze Bluit. Na domacem terenu stvari stoje jos gore. Srbija i Republika Srpska su dva spojena rezervata za ratne zlocince, koji se, zavisno od trenutne situacije, prebacuju iz jednog u drugi rezervat. Radovane, predaj se, porucuje svom kumu Dragan Kalinic, dva dana prije nego sto ce ga Esdaun otjerati iz politike. Radovane, ubij se, salje mu javno poruku predsjednik Republike Srpske Dragan Cavic.

I tako, blef do blefa, jer svi znaju da se Karadzic nece ni predati ni ubiti. Mozda bi se, kazu, i ubio, ali pravoslavlje zabranjuje takav cin. Onaj ko ne zna da je danas javno mnjenje u Srbiji na nizoj moralnoj tacki nego sto je bilo u vrijeme Milosevicevog razbojnickog rezima, ne moze razumjeti zasto je general Mladic i dalje na slobodi.

Cak je i pokojni premijer Zoran Djindjic otvoreno lagao tvrdeci da taj krvnik bosanskih muslimana nije u Srbiji, iako je dobro znao da on zivi u Beogradu i da se vidja na nogometnim utakmicama, na groblju i u restoranima u kojima ga goste prijatelji. Djindjic se kasnije dosjetio nove smicalice, izjavljujuci kako bi Mladicevo izrucenje Hagu izazvalo gradjanski rat u Srbiji.

Onaj ko ne zna da se na tradicionalnom partizanskom saborovanju 7. jula u Beloj Crkvi iz sveg grla pjeva “Cuvacemo tica, Srbina Mladica” i “Sa Ovcara vila klice, Karadzicu pobednice”, ne moze shvatiti stanje duhova u danasnjoj Srbiji. Sedmi juli nije vise drzavni praznik, ali su se i ove godine - kako pise nezavisni dnevnik “Danas” - partizani i cetnici izmijesali ispod vasarskih satri i oko tezgi na kojima su se prodavale znacke, majice i posteri sa likovima Radovana Karadzica, Ratka Mladica i Draze Mihailovica. Politicka klasa i celokupan propagandni aparat zemlje, tako reci svi mediji, voljno ili nevoljno su u sluzbi podsticanja antihaskog raspolozenja. Nema odlucnih nastupa politicara ni intelektualne elite u suprotstavljanju zlu koje se okurazilo”, kaze u NIN-u od 22. jula Vuk Draskovic, ministar spoljnih poslova Srbije i Crne Gore. Ako tako govori politicar poznat po svojim nacionalistickim predrasudama iz arsenala guslarske ideologije, lako je zakljuciti da se zlo u Srbiji zaista okurazilo i da, kao sto sam Draskovic veli, nije nemoguce da se Djindjiceve ubice dignu sa optuzenicke klupe i zauzmu mjesto tamo gdje su sudije.

Eto, pobjeze i onaj Goran Hadzic, predratni skladistar, u ratu predsjednik bivse republike srpske krajine, a danas haski optuzenik. Umakao je iz svoje vile u Novom Sadu, pola sata prije nego sto ce policija doci po njega. Novi srbijanski predsjednik, demokrata Boris Tadic, uvjeravao je americke funkcionere u Vasingtonu da “niko u Srbiji nije pomogao Hadzicu da pobegne”. Tadic, dakle, laze ne samo Amerikance, vec i sve one koji su glasali za njega. Mozda je Vasington popio Tadicevu laz. Ali kao sto je svojevremeno, grmeci sa partijske govornice protiv “unutrasnjih neprijatelja”, primijetio jedan visoki jugoslovenski funkcioner: “Sta oni misle? Da smo svi mi, drugovi, volovi!?”